Ipak je Siniša u pravu. Lopašić je u tri reda obuhvatio raspon od par vijekova, pa sam se prerano ponadao.
Inače, treba uzeti sa rezervom Pavičićev spisak Usoraca, budući da ga je on proizvoljno sastavio, uzimajući u obzir stanje kakvo je bilo u njegovo doba. Izvori pominju samo nekoliko prezimena.
Isto tako bi trebalo sa zadrškom gledati na Desničinu raspravu Kako je naseljen kraj između Plavna i Žegara i na zaključke koji se izvode iz naslova i posljednjeg pasusa. Tu prije svega mislim na naseljavanje stanovništva iz Bjelajskog polja, pa je ispalo da su Žegar i Ervenik dobrim dijelom popunjeni pridošlicama iz Bjelajskog polja.
Stvari stoje drugačije. Veliki dio stanovništva ova dva mjesta naseljen je tamo još tokom druge polovine 16. vijeka.
Vujanići zasigurno nisu bili u grupi stanovništva iz Bjelajskog polja, iz dva razloga:
1. Novak Vujanić se 1704. godine u izvorima pominje kao harambaša/kapetan Ervenika. Malo je vjerovatno da bi narod izabrao za glavara nekoga ko je posljednji stigao u selo.
2. Vujanići u Erveniku su podijeljeni na tri ogranka. Jedan zovu 'Vilićima'. Ovo je, vjerovatno, i dokaz da su pripadali Usorcima i da su došli direktno iz Like. Zasigurno se ne radi o nekom alternativnom prezimenu, već o nazivu lokacije na kojoj su boravili. Novak nije pripadao ogranku 'Vilića'.
Međutim, ovo je i naznaka da su Vujanići u Ervenik stigli u dva talasa.
Očigledno je da je u vrijeme seobe Usoraca iz Korenice u Otočac 1658-60. godine, jedan manji dio Vujanića otišao u Vilićko polje, dok se veći odmah potom uputio prema teritoriji koju su zauzeli Mlečani. To je moglo da se dogodi između 1660. i 1667. ili između 1683. i 1687. godine. Ovo se može zaključiti na osnovu toga što se samo jedan dio erveničkih Vujanića naziva 'Vilićima'.
Vujanići 'Vilići' stigli su u Ervenik i pridružili se saplemenicima poslije austrijskog zauzimanja Like 1689. godine, kada se većina naroda iz okoline Otočca spustila prema Gračacu. U Pothumu je, ipak, ostalo nešto Vujanića i čini mi se da i oni još slave Jovanjdan.
Sada se postavlja pitanje, kada su prvi Vujanići stigli u Ervenik?
U Erveniku se 1683. godine kao seoski harambaša spominje Tadija Đurović.
To je bilo u vrijeme početka Bečkog rata. Mlečani nisu htjeli da se pridruže Austrijancima u borbi protiv Turaka i uskoci Ilije Jankovića samoinicijativno su krenuli u akcije upadajući na prostor osmanske Dalmacije. Mlečani su pokušali ovo da spriječe želeći da održe mir sa Turcima i zbog toga su zatvorili Ilijinog brata Stojana. Međutim, Ilija se nije puno obazirao na opomene i prijetnje i nastavio je sa upadima u unutrašnjost Dalmacije, dižući tamošnje stanovništvo na ustanak.
Narod, međutim, nije imao povjerenja u Iliju, a možda ni u Mlečane. Ovi potonji su i tokom prošlog rata svašta obećavali, da bi 1667. godine ostavili narod na cjedilu. U Iliju nisu pogotovo vjerovali, pošto su, svakako, znali da nema podršku Mlečana, a i njegov metod podsticaja sabljom nije im bio po volji.
Ilija Janković je 1683. godine sa ostalim uskocima dojahao u Ervenik, ali tamošnji narod na čelu sa harambašom Tadijom Đurovićem nije htio zbog svega toga da mu se pridruži. Kada je primijenio silu, Erveničani su mu se suprotstavili, ali su bili nadjačani. Tada su protivnici bune, zajedno sa Đurovićem, napustili Ervenik i otišli u Kninsku krajinu.
Mlečani su ušli u rat 1684. godine i do 1687. zauzeli prostor do Knina.
Novak Vujanić postaje seoski harambaša/kapetan, svakako poslije odlaska Đurovića. Ima naznaka da je ova funkcija bila nasljedna, budući da se Novakov sin Vuko u popisu iz 1709. godine pojavljuje kao kapetan. Da je Đurović ostao u selu, po ovome, trebalo je da njegov sin postane glavar. Kako je on otišao, izabran je novi.
Sada opet ne bi bilo logično, ako uzmemo da su Vujanići stigli u Ervenik između 1683. i 1687. godine, da je jedan novajlija izabran za glavara. Stoji konstatacija da su ga možda na taj položaj postavili Mlečani, nezavisno od mišljenja suseljana, ali, opet, ti isti Mlečani ne bi imali nikakve koristi od njega, ako narod ne bi imao povjerenja u njega.
Još jedna stvar ide u prilog mišljenju da su Vujanići došli u Ervenik između 1660. i 1667. godine. Naime, u Vrbniku kod Knina žive Vujanići koji slave Đurđevdan. Za sada se o njima zna toliko da su još krajem 18. vijeka boravili u tom selu. Moguće je da su oni bili u grupi Tadije Đurovića kada je napustio Ervenik 1683. godine.
Prema svemu ovome, glavnina Vujanića stigla je u Ervenik najkasnije između 1660. i 1667. godine. Njima su se pridružili Vujanići iz Vilićkog polja poslije 1689. godine.
Vjerovatno su Vujanići iz Like došli u Dalmaciju na čelu sa Novakom. On se 1704. godine pominje kao jedan od inicijatora (Kuridžine) bune. Sigurno je brzo poslije toga i umro, jer ga mletački dokumenti više ne spominju, a kako je rečeno ranije, već 1709. godine kapetan sela je njegov sin Vuko. Može se pretpostaviti da je umro od starosti i prema tome bio je akter preseljenja u Dalmaciju.
Početkom 18. vijeka u Erveniku je živjelo oko 55 Vujanića, a ako tome dodamo one koji su ostali u Pothumu i one koji su izbjegli sa Tadijom Đurovićem, dobija se jedna ne mala brojka, pa se na osnovu toga može pretpostaviti da je prezime Vujanić moralo nastati ranije, tj. da Novak nije sin Vujana ili Vujane, već prije unuk ili čak praunuk.
Iako je logično da se radi o matronimiku, mišljenja sam da je prezime Vujanić nastalo od nekog muškog imena: Vujan, Vujo ili Vujin i da se radi o deminutivu. Dakle, prezime je nastalo od jedne snažne/jake osobe, čiji potomci nisu mogli doseći stepen autoriteta koji je imao njihov otac/predak.
Ovaj virtuelni Vujin/Vujan, prije dolaska u Liku, najvjerovatnije je bio u grupi vlaha Pounja, koji su tamo naseljeni poslije turskog zauzimanja Bihaća, krajem 16. vijeka. Tamo su njegovi preci mogli doći ili iz pravca Usore ili (što je vjerovatnije) iz zapadne Bosne.
Naseljavanje zapadne Bosne (Grahovo, Livno) vlasima-stočarima desilo se u okviru pomjeranja hercegovačkih vlaha prema Dalmaciji, u drugoj polovini 15. vijeka. Pounjski vlasi raseljavani su prema Lici i Baniji i smatram da se među njima nalazila oveća grupa ljudi sa j2b1 haplo-grupom.
