Ниједна реч из илирског језика/илирских језика забележена у античким изворима нема подударања са именом Матагужа. Аутоматско везивање арбанашки=илирски нема упоришта у лингвистичкој науци, с обзиром да није дефинитивно доказано да је арбанашки директни потомак неког од илирских идиома/језика/дијалеката, штавише има прегршт индиција које такво тумачење не подржавају.
Za rješenje problema imena Mataruga, Mataguža i ostalih za koje se pretpostavlja da su ilirskog porijekla, treba se vratiti daleko u prošlost. Jedna od najzastupljenijih haplogrupa na ovim prostorima je E-V13 i njeno ishodište se vezuje za Sjevernu Afriku, odnosno za Afroazijsku, Semito-Hamitsku jezičku familiju. Danas i Albanski i Rumunski jezik pripadaju familiji Indo-Evropskih jezika pa je etimološka veza sa navedenim imenima izgubljena. Međutim, današnja lingvistika je znatno uznapredovala u poznavanju jednog drevnog Hamitskog jezika - Staroegipatskog. Staroegipatski hijeroglifi su predstavljali konsonantske grupe (od jednog ili više suglasnika) i zanemarivali su samoglasnike osim dugog u (w) i dugog i (j). Zato je pogodno krenuti od Koptskog jezika (pisan je prilagođenim grčkim pismom, liči na slovensko ćirilično). U Knjizi Wernera Vycichla "Dictionnaire étymologique de la langue copte" (Peeters, Leuven, 1984.), na str. 125 imamo odrednicu, prikazanu na sl.
St.-Eg. riječ mtw.t (izgovor matu, metu, mate i sl., w.t na kraju je identidikacija imenice ženskog roda) označava "otrov, posebno zmija i škorpija. Druga riječ koja se piše na istovjetan način je 'sperma' (muško sjeme) ... Možda se radi u oba slučaja o 'izlučevinama', u jednom slučaju čovjeka, u drugom zmija i škorpija. Konačno, fonetska vrijednost hijeroglifa mt (vidi sliku) navodi na pomisao da je, možda, prvi smisao prvobitan."
Gábor Takács u knjizi "Etymological Dictionary of Egyptian, Volume 3" (Brill, Leiden, 2008), na str. 703 daje značenje riječi:
mt.wt “1. der männliche Same, 2. (bildlich für) Sohn” (PT, Wb II 169, 1–3) = “1. seed (CT, Med.), 2. (fig.) seed, progeny (PT, Urk. IV)” (FD 121).
Dakle, u figurativnom smislu ta riječ znači potomstvo, danas bismo mogli reći i rod, pleme, narod.
Dalje, u knjizi Rainera Hanniga "Die Sprache der Pharaonen. Großes Handwörterbuch Ägyptisch-Deutsch (2800 — 950 v. Chr.), Marburger Edition", (Philipp von Zabern Meinz, 2009), imamo dvije interesantne odrednice rwḏ (str. 493) i gwš (str. 967), obje date na sl. ispod.
Prvo da vidimo kako se izgovara fonema ḏ. James P. Allen u knjizi "Middle Egyptian: An Introduction to the Language and Culture of Hieroglyphs, 3rd Edition" (CUP, Cambridge, 2014), na str. 20 kaže sa se izgovara kao 'dj' u Eng. dune, ali nekim Englezima liči na 'j' u Eng. June, što bi se reklo nešto između našeg 'đ' i 'dž'. Ali, Antonio Loprieno, koji se više bavio pitanjima dijahronog razvoja jezika, tvrdi da je 'ḏ' nasljednik Afroazijskih emfatika 'ḳ/x̣'(Ancient Egyptian: A Linguistic Introduction, CUP, Cambridge, 1995., str. 38), što u stvari znači da njegov etimološki izgovor nije 'dj', nego 'gj', kao u Albanskom.
Dakle, sada imamo da St.-Eg. rwḏ (izgovor: rūgj), znači: čvrst, tvrd, djelotvoran, sposoban, istrajan i sl., a 'gwš' (izgovor: gūš, u St.-Eg. nema glasa 'ž') - kriv (iskrivljen), grbav; šepav.
Zaključak se sam nameće. Moguće je da ime Mataguži doista ima veze sa nekim endemskim bolestima u Zeti, zabilježenim i u 20. vijeku. Naravno, moguće je i da su kasniji stanovnici naslijedili ime, a da nemaju genetske veze sa tim starim Matagužima.