Problem starih predanja je da se tokom vremena ona prilagođavaju i iznova interpretiraju su skladu sa novim realnostima, koje nastaju kao rezultat istorijskih procesa. Glavni izvor svih zabuna u vezi sa porijeklom Bogićevaca je vezivanje za pleme Hoti, kao ishodište rodonačelnika Bogića. Po turskom defteru iz 1985. g. [Izvor: S. Pulaha: Defteri i regjistrimit të Sanxhakut të Shkodrës i vitit 1485 (Пописни дефтер санџака Скадар из 1485. године), Tirane, 1976.] nahija Hoti je imala nekoliko manjih sela u okolini Hotskog zaliva, na današnjoj granici Crne Gore i Albanije, i u selu Geg (Djedj, možda Keć?, str. 126) prvi popisani je Stanaš Keći. Nijedan od ostalih stanovnika nahije ne pripada bratstvu(?) Keći, što znači da je Stanaš rodonačelnik današnjeg plemena Hota, ako se držimo njihove tradicije. Nema Bogića, niti ostala imena za našu priču imaju značaja.
Kako ni genetski Bogićevci nijesu povezani sa današnjim Hotima, treba zaključiti da je veza za Humom Hotskim naknadna pogrešna interpretacija. Nakon opsežnih istraživanja, došlo se do interesantnih podataka, koje mogu baciti novo svijetlo na dosad neriješeni problem.
Prvo, do sada niko nije ukazao na činjenicu da u Albaniji postoji naselje koje se zove Bogić (alb. Bogiq), dio Kopljika, sjedišta Velike Malesije.
Prikaz na topografskoj mapi:
Prikaz sa Google Maps:
Naselje u ovom obimu je vjerovatno novijeg datuma, ali je interesantno da je sačuvan jedan mikrotoponim u izvornom obliku do danas (kako ćemo kasnije vidjeti, važni su i toponimi Polvar-Palvar i Podgorë). Sâmō dugo trajanje naziva ukazuje da je to nekada bio važan lokalitet, vjerovatno nekakav vlastelinski posjed. U tom slučaju, morali bi se u starijim istorijskim dokumentima naći podaci o posjednicima, što nas vraća na već pomenuti popisni defter iz 1485. g., ali za selo Kopljik (alb. Koplik, Pulaha, isto, str. 361-362).
I doista, evo imena koja nam djeluju poznato: Andrija Bogić i Ivan Bogić, navedeni po porodičnom imenu. Ali, ima još interesantnih imena: Rajko Gruda, Djon Gruda i Petar, sin Grude, što bi moglo potvrditi dio predanja da je razlog odlaska sukob sa Grudama, ali ne sa današnjim plemenom Gruda (Tuzi), susjeda Hota, što je još jedna naknadna interpretacija.
Postoji još jedan katastarski popis od izuzetnog značaja. Naime, gospodar Zete Đurađ Stracimirović Balšić je 1396.g. prodao Mlečanima posjede oko Skadra i Zabojanu, i oni su odmah uradili katastarski popis, koji nije sačuvan, ali je sačuvan onaj iz 1416.-1417.g.
Evo dijela katastra za selo Kupjelnik, mlet. Copenico, tur. Koplik [Izvor: Cordigiano, F.: Catasto Veneto di Scutari, 2. edizione, Tolmezzo, 1944.].
Kao što vidimo, u popisu se nalazi Dmitar Bogić, za sada najstariji Bogić u nama poznatim dokumentima. Kako su Mlečani zatekli familiju Bogić pri dolasku, isključeno je da njihova pojava na ovim prostorima bila vezana sa mletačkom upravom. Da se radi o vlastelinskoj porodici, osim porodičnog imena, pokazuje i to da su imali malo nasljednika, najvjerovatnije jednog muškog potomka da naslijedi lozu, što će se kasnije pokazati kao slabost, kada brojčano jake familije budu istiskivale malobrojnije, ali su onda naučili lekciju: Bogić je u Moraču došao sa širom porodicom.
(Има наставак)