Zahvaljujem. Evo posta u neizmenjenom obliku.
-----
Nemojte se zavaravati da su upisivali samo zemlju porekla na Ellis Island-u, jer su postojale dve rubrike: Nationality i Ethnicity. U prvu su upisivali zemlju/državljanstvo, a u drugu ono što im osoba o kojoj je reč saopšti. Ovi podaci koje sam preneo su iz druge rubrike, dakle nisu zemlja porekla, već ko je šta o sebi rekao. Da je istina ovo što Siniša kaže, sve kombinacije nationality i ethnicity bi bile iste, a one to u spiskovima nisu. Pa tako npr. imamo Austria/Servian ili Hungary/Servian, tamo gde bi po Sinišinoj tvrdnji moralo da stoji uvek i samo Austria/Austrian ili Hungary/Hungarian. Da je tako, ne bi ni postojale dve rubrike.
Vidimo krajnje jasno i neporecivo da srpska nacionalna svest pre samo 100 godina ne postoji na prostorima koji se danas uzimaju kao aksiom srpstva (6,08% su u sebi videli Srbe). To nije čudno, jer se nacije svuda u Evropi formiraju tek u 19. veku. Tako je i na Balkanu taj proces započet sredinom 19. veka (pročitajte čuveno Garašaninovo Načertanije iz 1844. o tome kako "treba naći ljude pronicave" koji će "takvu istoriju napisati" da približi ostale slovenske narode novonastaloj državi Srbiji). I našli su - Cvijića, Luburića i slične autore koji su pisali knjige i knjige o nekakvim legendama kako je "Odavić mnogo odao do Dubrovnika i nazad" i sl. Zašto (i zar nije bilo jednostavnije od sakupljanja gomila legendi) tadašnji istraživači nisu sistematski popisali ljude sa tih prostora i videli kako se oni izjašnjavaju?
Na sreću imamo posredne podatke poput Ellis Island-a, a ima i obilje drugih dokumentarnih tragova koji su daleko vredniji od predanja i legendi.
Dakle, srpska nacija, kao i italijanska, kao i nemačka, kao i britanska, kao i francuska, kao i američka itd. su društveni konstrukti koji objedinjuju različite plemenske, etničke i lokalne zajednice u jednu političku nadzajednicu. To je nacija po definiciji - politička zajednica državljana jedne iste države, bez obzira na njihovu pojedinačnu etničku ili regionalnu pripadnost i određenost.
U tome je sa jedne strane značaj nacije kao koncepta, jer omogućava nadilaženje lokalnih sukoba i podela unutar granica nove nacije i istovremeno sa druge strane tu leži ključna uloga manjinskih prava i sloboda i svesti o sopstvenoj etničkoj šarenolikosti, jer garantuje inkluziju svih, čime se pacifikuju eventualni spoljni sukobi između novih nacija na osnovu pretenzija da se spolja zaštiti svoja manjina.
Ovu raspravu nisam pokrenuo ja, ona je lajtmotiv čitavog projekta i foruma gde se maltene na svakoj temi lakonski napiše - "dakle, Srbin". A govori se o ljudima u jednom vremenu u kome gotovo da nije postojalo srpsko određenje na tim prostorima. Sve što je tada postojalo je bila "srpska vera" kako su je nazivali stanovnici Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore koji se u ogromnoj većini nisu smatrali Srbima.
Analogije radi, u Americi je najčešće određenje pravoslavne vere: Greek Orthodox i zna se da to ne znači da je svaki pravoslavni vernik Grk. U dokumentima (ne samo Ellis Island-u), imate Hrvate koji su srpske vere, Crnogorce koji su srpske vere, Hercegovce, Dalmatince itd. koji su srpske vere. Imate ljude koji svoj jezik zovu hrvatskim, a kažu da su srpske vere i sl.
Proces stvaranja nacije znači upravo to - da je nacija stvorena, a ne da je postojala oduvek. Zbog toga je uzaludan trud da se dokaže po svaku cenu da su svi bili Srbi pre više vekova, jer prosto nisu i u tome nema ničeg lošeg, kao što nema ničeg lošeg ni u tome što mnogi danas jesu. Ali potpuno je pogrešan i opasan obrnut redosled kojim ovaj projekat ide u tvrdnjama da su svi prvo bili Srbi, pa onda to prestali da budu, kao što je opasna i terminologija o domaćim izdajnicima i konvertitima.
Šta uopšte znači biti konvertit na jednom prostoru koji je kroz ceo srednji vek bio katolički, pa onda u 16./17. veku postao delimično pravoslavan? Da li je Emir Kusturica konvertit, da li je Mahmut Bušatlija konvertit? Da li je svaki onaj katolik koji je postao pravoslavac konvertit? Kako po vama funkcionišu mešoviti brakovi? Ili mislite da je bolje da nema mešovitih brakova? Da li su vam bitne sve tradicije svih vaših predaka ili selektivno ignorišete one koje vam se ne sviđaju?
Da li su potomci Hercegovca koji se oženio Rumunkom/Mađaricom, pa onda njegov sin Nemicom/Hrvaticom konvertiti? Da li je i taj Hercegovac konvertit, jer se nikada nije izjašnjavao kao Srbin (a kako vidimo iz dokumentarne građe uopšte nije bio usamljen u tome)?
Ako hoćete da istražujete, eto konkretnih podataka umesto rekla-kazala legendi o baba Vemiji i Odaviću koji je odao, pa istražujte.
P.S. Nebojša, ovo su podaci koje nisam ja ni konstruisao, ni odvajao, samo sam ih prepisao i preneo. Dostupni su svakome ko želi da proveri da ne lažem.