Zanimljivi stavovi kolega forumaša...i naravno obe "struje" nastanka krsnog imena u Srba imaju pravo. I paganska osnova i krsno ime na krštenju. Ja ću samo dodati još neke detalje da upotpune sliku.
Pominjani su rimski lari i helenski demoni (kućni bogovi). No, danas niko ne baštini tu tradiciju evo već skoro 1,5 milenijum, dok su Srbi barem isto toliko baštinici te tradicije i dan danas! Zar to nije zanimljivo? Zašto, dakle Grci i Talijani, pa barem bili stočari po ostrvima, ne slave lare?
Odgovor na to može biti da su sve civilizacije u doba rodovsko-plemenskog uredjenja imale slične metafizičke konstrukcije. No Srbi već 100-nak godina ne žive u rodovsko-plemenskom društvu, a i dalje su jedini baštinici tih tradicija. Kako to?
Svakako, kod drugih naroda razlog može biti isključiv odnos klera u suzbijanju takvih običaja..kod nas, pak, to sporije ide, ali takodje uspeva, svedoci smo toga u doba pandemije...
Nije pimenuto, a treba istaći i zapažanje našeg etnologa akademika Petra Vlahovića koji je kod grčkog istoriografa Skilice primetio pominjanje Slave (ne pod tim imenom, jer šta grk zna šta je Slava) kod opisa smrti Vukca, vojvode cara Samuila u Ohridu 1018-te godine, koji je na Veliku Gospoinu, svoju slavu, primio i grčke neprijatelje na gozbu, što su ovi lukavo iskoristili i pogubili ga. Ovo se zbilo 200 godina pre sv Save i autokefalnosti naše crkve (mada ne smemo zaboraviti ni aitokefalnu Barsku episkopiju)...
Dakle, Slava je starija od sv Save definitivno. On u Zakonopravilu govori o njoj pod crkvenim pojmom "pamjat svetom" - spomen svetitelju, koji u daljem opisu zabranjuje da se stoka kolje u crkvama, već da se kolje kod kuće, očisti od krvi, ispeče i tek tako pripremljeno prinese kao dar Bogu...
Takodje, u trebniku manastira Dečani iz 14.veka se nalazi i molitva "na zakoljenije vola ili ovna", koja se danas, razume se, ne čita...takodje daje se i preporuka popovima da na gozbi jedu "po malo" za razliku od profanog sveta koji nema tu preporuku, već može da se prežderava (danas se savetuje drugačuje)...takodje se mladjim neiskusnim monasima zabranjuje prisustvo na takvim svetkovinama zbog "gnusnog pljeskanja i plesanja"...dakle, deo slave je svakako bila i gozba, koju i dan danas crkva pokušava da suzbije ili barem svede na neku licemernu uzdržanost...
Da se slavilo itekako po kućama, a da to nema veze sa autokefalnom crkvom u Srba, dokaz je i pismo carigradskog patrijarha sv Genadija Sholarija (ukinuo srpsku patrijaršiju) , učenika sv Marka iz Efesa, koji 1455-te savetuje sinaitske monahe u vezi njihove nedoumice da li da prihvate milostinju od hercega Stefana Vukčića Kosače i "episkopa Bosne" (Davida iz Mileševe) sumnjajući u njihovo iskreno pravoslavlje! On ih savetuje da ipak milostinju prime (onako na veresiju) jer je on "pravoslavan jer je Srbin", te da iako javno ne ispoveda pravoslavlje zbog podrške velikaša (bogumila), ipak smatra da je "u duši pravoslavan...jer sve koje može prevodi u pravoslavlje i poslušnost našoj crkvi "...! No, sv Genadije opravdava sumnju sinaitskih monaha u episkopa Bosne, jer ni njemu nije jasno zašto " crkvene obrede vrši u svome domu" (dakle Slava)!!!! , te ih savetuje da ga ipak spominju u molitvama, ali ne na liturgiji, već samo pre ručka (a donaciju da prihvate...cccc...jelini)
Poznato nam je da Bosna u to vreme imala svoju posebnu crkvenu organizaciju...
Da je to o čemu govorimo Slava, navode nas povelje velikaša iz istoga ili čak ranijeg perioda: npr. Stevan II Kotromanić još 1323-će u povelji sam sebe naziva:"Ja sv Grigorije, a imenom ban Stjepan..." dakle, ovde on prvo piminje svoje krsno ime sv Grigorija čudotvorca, pa tek svoje svetovno ime...svoga sveca zaštitnika su stavljali i na kovani novac, što je bila raširena praksa i u Raškoj...
Sličan tekst vidimo i u tzv. Testamentu gosta Radina (Butkovića) iz 1466-te gde se navodi da on svoj zaveštani novac (nije bio sirotinja) upravo deli sirotinji na velike praznike izmedju ostalih i "na dan svetoga Georgija moga krsnoga imena"!!!
Da neko ne pomisli da je samo bogata vlastela slavila slavu, evo i jednog zapisa sa srednjevekovnog stećka i to sa "ove" strane Drine u Mačvi takodje iz druge polovine 15.veka, pre pada Smedereva pod Osmanlije.
Ovako piše:"A se leži rab Božji vrač Kuzman i Damjan, a u ime Stojan Ivanović skutonoša"!
Dakle, skutonoša definitivno nije bio velmoža, naprotiv, ali i na njegovom grobu se, u isto doba, prvo ističe krsno ime (Vračevi), pa onda svetovno, pa zanimanje...
Za istovetnu praksu kod Nemanjića već dva veka ranije, da i ne govorimo (mada se ime Stefan tumači kao "krunisan", ali na mnogim freskama su Sava i Nemanja prikazani kako ih sv Stefan za ruku privodi Hristu, kao npr. u manastiru Pavlici...dakle, ipak je u pitanju Slava!!!
Na osnovu ovih primera se vidi:
-tvrda ukorenjenost krsnoga imena kod Srba (kod Bugara i ostalih Slovena toga nema),
-vidi se da autokefalna srpska arhiepiskopija nije dala pečat krsnom imenu, kako neki u crkvi tvrde, jer vidimo da mimo njene jurisdikcije (čak su gosta Radina i ostale krstjane prokleli kao jeretike) Slava ima istaknuto mesto, a i pominje se 200 god pre sv Save, koji o Slavi piše i u Zakonopravilu, što svedoči o raširenom svetkovanju Slave i to po kućama!
-krsno ime ističu ne samo velmože, već i sirotinja (radnička klasa)...
Sve ove činjenice sam naveo u nameri da pojačam utisak o ukorenjenosti Slave u Srba i to baš u ranom srednjem veku, jer provejava priča (i to od crkve) da je Slava maltene 19-tovekovni crkveni produkt iz doba mitropolita Mihaila! Kako da ne...
Možda su, ko zna kada, rimski pastiri proslavljali lare, kao što je i Sokrat slavio svoga kućnoga demona, ali današnji latinski i jelinski farmeri to već odavno ne praktikuju! Samo Srbin drži tradiciju evo već preko milenijum, da je zapisano, a sigurno i duže...
Videli ste kako su naši daleki preci držali do značaja svetinje Slave, pa je red da i mi to nastavimo...jer ko slavi Slavu- Slava mu i pomaže! Živeli!