Prvi dokaz da su Kočani bili rudari je toponim Kočanske Njive (
https://mapcarta.com/19021498 ), zaseok sela Konjuhe ispod Komova. Ovo „njive“ je došlo od češkog/slovačkog jezika i ima značenje „posjed“. Konjuhe su lokacija najbogatija rudama u cijelom kraju koji je ulazio u Brskovsku župu, što je rezultat istraživanja slovenačkih stručnjaka u vrijeme bivše Jugoslavije. Uz Kočanske Njive je potok Biruljak koji ukazuje da je u blizini bio rudnik. U srednjem vijeku rudača se sitnila u mlin-čekićima i kasnije ispirala od zemlje i kamena, birajući samo čistu rudu. Sva okolina obiluje toponimima koji ukazuju na rudarstvo, topioničarstvo i ugljarstvo, uglavnom su zapadnoslavenske onomastike, toponimi sa njemačkom osnovom su ređi. U neposrednoj blizini, u Murinu ( murin=zid, na češkom/slovačkom), i dan danas žive Kočanovići.
Kočanski Andak (
https://mapcarta.com/32899168 ) i Kočanski Rid (
https://mapcarta.com/32969788 ) su lokacije koje ukazuju na rudarenje ali ovaj put u Osogovskim planinama, gdje su se Sasi, kao etnos, najduže održali. Andak dolazi od turske riječe hendek u značenju kanal, jarak. Sasi su bili poznati i priznati rudari, i uopšte privrednici, zbog toga što je njihov tehnološki postupak bio daleko ispred svih ostalih etnosa u Evropi. Znali su vaditi, topiti i obrađivati srebro i zlato. Svoje umijeće su krili tako da su radnu snagu angažovali samo na one poslove koji nisu zahtijevali posebno umijeće. Ima mišljenja da su nalagali ogromnu vatru u oknu i na kraju je gasili ogromnom količinom vode. Zbog nagle promjene temperature stijene su pucale upravo na mjestima gdje počinje ruda. Poznat je njihov mlin-čekić (Hammerwerken) kojim su drobili rudu. Ove vodenice su služile i za pokretanje mešina koje su raspirivale vatru i na kraju mlinovi čekićari koristili su za kovanje. Za čekić, nakovanj i mjeh koristili su se zapadnslavenski pojmovi beran, šabot i bubanj. Danas u Gornjem Polimlju imamo toponim Beran selo i Berane a i prezimena Šabotić i Bubanja. Veza između nas i Kočana u današnjoj Makedoniji je zabilježena u našem rodoslovu ali to predanje čuvaju i Kočani u Peći. Jedna grupa Kočana se vratila iz Osogova nakon Karpoševog ustanka u tom kraju.