Osim akademika Lutovca i akademik Radoslav LJ Pavlović je još 1934-te pisao o ovim rodovima, kako ih on naziva "Lopaćanima" "Jovančanima"...
Naime, u Arhivu SANU u njegovoj zaostavštini postoji neobjavljen tekst o tim rodovima, u kome veli:" Lopaćani gde god da žive svi slave sv Jovana 7.januar, a preslavljavaju Ivanjdan 24. juni"...(datumi su po julijanskom kalendaru).
Dalje, u svojoj knjizi "Kopaonik", konкretno za selo Kovači, danas opština Raška (u kome se nalazi zaseok Plana, u srednjem veku poznati rudnik), navodi sledeće: " Lopaćani slave Sv. Jovana, 7. januara i Sv. Jovana Preteču, 24. juna. Tvrde da su ove slave od starina i da ih nikad nisu menjali. Međutim, velika grupa rodova starinaca u Sočanici na Kopaoničkom području sliva Gornjeg Ibra poznati "jovanjčani", prezimena ne kazuju, prislužuju Usekovanje glave Sv. Jovana Krstitelja, 29. avgusta. Toga dana u Sočanici kraj izvora Bogdanovca kupi se narod na sabor. Sočanci su se spustili s planine Lopata u Sočanici, i po mestu porekla prozvani su Lopaćani.
Medjutim, Miletići i njihovi srodnici, pak, tvrde da su poreklom iz Lopata u Levoj Reci u Vasojevićima; "Mi smo Lopaćani", kažu ali odbijaju i pomisao da su od plemena Vasojevića, od današnjih Vasojevićkih Lopaćana. Mislim s toga da su sočanski Lopaćani, kao i Vasojevićki Lopaćani, tako prozvani ne po mestu porekla, već da su i jedni i drugi pre nego što su preobraćeni u pravoslavnu veru u vreme arhiepiskopa Save kao katolici krstili se šakom kao lopatom; – lopataši, lopatari."...
Ovo čudno mišljenje je akademik verovatno izveo iz samog kazivanja tih Miletića, pa je zapisao :" Miletići, slavili su Sv. Jovana, 7. januara i Sv. Jovana Preteču, 24. juna. Čini mi se da su oni, davnašnji doseljenici, došli "od mora" – iz Dubrovnika. Dugo vremena živeli su u Vojmilovićima i Kovačima i ostali u tim mestima i po prestanku rada u rudnicima rudarskog rejona u Plani. Sada se u Plani ni jedan rod ne preziva Miletić..."
Zanimljivo da akademik koristi termine "mislim" i "čini mi se", ali to je ipak pisano pre 85 godina...
Ovo "mišljenje" da su Lopaćani Jovanjštaci "sa mora iz Dubrovnika" može biti potvrda DNK analize, po kojoj je Radoničić iz Kotora meni najbliži!
Radoničići (negde i Radončić) su bili Kororska i Dubrovačka vlastela početkom 15.veka, na primer:
1)„Радончић Прибислав из Дријева примљен у дубровачко грађанство 1399.г“ извор: Marijan Sivrić, "Dodjela dubrovačkog građanstva osobama iz Huma i Bosne do 1410. godine", Mostar 2004.. str.30-32.
2)"двојица клесара у Дубровнику, Радич Браторадовић и Јакша Радончић, 1404.год. отишли у Дриваст, гдје су клесали камен по поруџбини жупана Петра, ваљда за некакву градњу" извор: "Наши градитељи и кипари у Дубровнику"...
3) Godišnjak pomorskog muzeja u Kotoru br 15 iz 1967-me, str 37 : " Ratko Radoničić iz Dubrovnika, stanovnik Kotora, kapetan broda (patronus unius naviggi), obavezao se pred sudom, pred sudijom Djordjem Bizanti (zetom Ivana Crnojevića), 16.07.1470. da će Nikoli Mihalovom Bući (Buće su u to doba protovestijari) u ime Marina Laurentijeva Samuela iz Bara (poznati barski trgovci), koji se nalazi u Firenci, sa svojim bratom Jovanom, platiti 3 dukata, koje je pozajmio od pomenutog Jovana."
4) Ranije 09.10.1469. isti sud je naložio da "sveštenik Nikola Tomsa, Tripko Pavla Stijepova i njegov brat Jakov, staratelji imovine pok Jovana Pavla Stijepova, isplate od Jovanove imovine Nikoleti ženi Ratka Dubrovčanina pomorca, sestri Jovanovoj, legat koji koji joj je ostavio brat Jovan, svojim testamentom od 11.03.1468." Dakle, Ratkova žena je bila Nikoleta Pavlova Stijepova...
5) Ratko Radoničić kapetan broda, obavezao se 23.07.1470. da će platiti Dobrušku Bolici (poznata porodica) 5 dukata, kao jemac Marina Buće mornara..."
Veza izmedju Kotora i starog Rasa (odakle su moji Marenovići) je još u srednjem veku bila jaka! Naime, Kotorski trgovci su u Trgovištu (današnji Novi Pazar) imali svoju trgovačku koloniju i pre Dubrovnika, o čemu svedoči i crkva sv Trifuna - zaštitnika Kotora, u Trgovištu i Brveniku, а такав статус је сасвим логичан будући да је Котор био једина лука средњевековне Србије!
Jedan od poznatijih trgovaca olovom je bio i sledeći:
6) Пред судом у Котору, 28. јуна 1440. године, Марко Радончић из Трговишта изјавио је да Михаилу Палташићу из Котора „дугује 384 златна дуката за чоху коју је узео од њега. То треба да врати током септембра у олову. Олово ће пренети о свом трошку, а у повратку ће потерати со коју ће узети од Михаила у одговарајућој тежини олова.“...
7) "Јаков Загуровић из Котора, зет Марина Буће - протовестијара, заступник је млетачког трговца Матије Ђованија Балбе у септембру 1446. год. ради утеривања његових дугова од браће Радончића из Трговишта"!!!! извор: Трговиште у которским споменицима...
Зашто је ово битно? Трговиште (данашњи Нови Пазар) и средњевековни град Рас су у жупи Дежева...а моји Мареновићи су, бар колико ја знам око 300 година у Дежеви у селу Плешину под Голијом, где има остатака средњевековних рудника на неколико локација, и кроз који је пролазио трговачки пут од Трговишта (Новог Пазара) за Шумадију...
Могуће је да је неко од тих Радончића из Трговишта, касније, после његовог рушења у Бечком рату, само преселио 15-ак километара на север у сигурнију околину, могуће и на сопствено имање....то је могући траг за налажење везе између наших фамилија...али то ваља доказати...
Такође, треба приметити да године које се помињу 1440-1446. су готово 15 година пре турског освајања Трговишта 1459. год, дакле још увек смо били српска деспотовина....