С том селитбеном струјом уклапају се и:
https://www.yfull.com/tree/R-BY202471/
https://www.yfull.com/tree/R-FGC72548/
https://www.yfull.com/tree/R-YP263/
Само што су неке од њих игром судбине веома рано завршиле међу другим народом.
R-FGC72548 nikada nije identifikovan među Srbima, niti postoji ijedan potvrđen slučaj R-YP263 u ogromnoj FTDNA bazi podataka. Čak su i retki uzorci niske rezolucije koji su ranije bili pogrešno predviđeni kao FGC72548, uglavnom „bugarski”, nakon dodatnog STR testiranja pokazali da pripadaju potpuno drugačijim podkladama. Osim dva češka uzorka koji formiraju mladu granu unutar FGC72548 (sa sudećki nemačkim prezimenom i nemačkim podudaranjima nizvodno), ova linija je u suštini potpuno odsutna među svim južnim Slovenima, pa i među Slovenima uopšte. Nasuprot tome, R-YP263 se dosledno pojavljuje kod Bugara i Makedonaca, kao i kod Grka i Albanaca, gde ima merljivo prisustvo, dok je među Srbima gotovo potpuno nepostojeća.
Od devet poznatih srpskih testiranih nosilaca R-L1029, skoro 80% pripada grani R-YP417, dok ostatak čini nedefinisani R-L1029. Ostali oblici R-M458 kod Srba uglavnom spadaju pod R-A11460, a ređe pod L260. Zajedno, R-YP417 i R-A11460 čine gotovo celokupnu srpsku R-M458 populaciju. Ove grane nisu jedinstveno srpske, ali dominiraju u srpskim rezultatima, dok FGC72548 uopšte ne postoji, a YP263, ako se uopšte pojavi, može se izbrojati na prste jedne ruke. Pripisivati albanske linije unutar ovih starijih, proto-slovenskih grana „srpskom” poreklu je genetski neutemeljeno. Ove klade su najverovatnije ušle na Balkan sa najranijim slovenskim migracionim talasima, Sklavenima i Antesima iz VI–VII veka, koji su uključivali mešovite avaro-slovenske grupe (poput onih iz Mödlinga), mnogo pre nego što je nastala bilo kakva srpska ili druga južnoslovenska državnost. Zato efekti osnivača kod Albanaca ili nekih Grka u ovim linijama (R-L1029) ne dele zajedničkog pretka sa bilo kojim Slovenima od ranog perioda migracija pa unazad do proto-slovenskog izvora.
Istorijski gledano, rani Sklaveni koji su prodrli u Makedoniju, Albaniju i Grčku bili su kulturno bliži istočnim južnim Slovenima, koji su se kasnije pomešali sa bugarskim turkijskim i tračko-rimskim elementima, stvarajući bugaro-makedonsku populacionu osnovu. Srpsko-hrvatske grupe pojavile su se vekovima kasnije, na severozapadu, pod uticajem Vizantije i Franaka. Forsirati srpsku etiketu na haplogrupe koje su potpuno odsutne među Srbima, a jasno ukorenjene južnije u Balkanu, predstavlja revizionističku želju, a ne naučnu činjenicu. Jedini potencijalni nealbanski nosioci FGC72548 mogli bi biti Mijaci iz Galičnika (kod kojih dominira R-M458, a dva slučaja potvrđena kao R-L1029), mada to ostaje nepotvrđeno zbog njihove opreznosti prema DNK testiranju i nedostatka dublje analize tih uzoraka.
Sveukupno, dokazi ubedljivo ukazuju na rani, jugoistočni dolazak ovih klada, ukorenjen u prvim slovenskim ekspanzijama Sklavena, Anta i Avara, a ne u bilo kakvom kasnijem srpskom širenju, koje genetski ne postoji za ove podklade.