Valjda je očito da su ove priče izmišljene i valjda je očit razlog zašto su izmišljene. Postoji duboka psihološka potreba da se preci prikažu kao hrabri, časni, pošteni. Pogotovu postoji potreba da se na neki način prikažu preci kao stalni borci protiv Turaka. Svakodnevica se pokušava pretvoriti u neku dugu nacionalnu borbu za slobodu. Pošto je to daleko od realnosti, onda se moraju izmišljati priče. Ista stvar je s mitologizacijom hajdučije. Najobičnija pljačka i razbojništvo postoja opet nacionalno motivirana borba za slobodu, iako kao i u slučaju iznad, stvarni izvori govore drukčije.
Ljudi su se uglavnom selili zbog gladi. To pogotovu vrijedi za pojedinačne slučajeve selidbe. Priča o ubojstvu Turčina je priča kako bi se prikrila sramota gladi i još k tome preci prikazali kao junaci s čašću i nacionalnom sviješću.
Evo jednog lijepog izvora o nasilju u kraju sjeverno od Banje Luke. Ovo su nasilne smrti katolika izvađene iz matica umrlih župa Banja Luka i Ivanjska 1772-1788.
Da, ima slučajeva da je musliman ubio katolika, ali u većini slučajeva je počinitelj ili drugi katolik ili pravoslavac. U kraju koji nije tako velik, imamo gotovo jedan slučaj godišnje da katolika ubija drugi kršćanin. Kako to da nitko od Srba i Hrvata iz tog kraja nema tradiciju da mu je predak podlo ubio nekog jadnog kršćanina? Kako se to "zaboravlja" ali se ubojstva muslimana "pamte" 200-300 godina?