У раду Алије Краснићија под називом "Роми кроз векове" наводи се сљедеће, а везано за најраније помене Рома у српским земљама:
"O prisutnosti Cigana-Roma u srednjovekovnoj Srbiji i Makedoniji zasad nema pouzdanih podataka. Medjutim, s obzirom na činjenicu da se, počevši od 1362. godine, javljaju u Dubrovniku, kao i u znatno kasnijim turskim popisima današnje Srbije i Makedonije, nije teško pretpostaviti da ih je tu moralo biti i u vreme koje je prethodilo turskim osvajanjima. Postoji, naime, prihvatljiva pretpostavka da je jedan deo dubrovačkih Cigana-Roma verovatno poreklom iz Srbije i Bosne, a postojanje znatnog broja Cigana-Roma hrišćana u Srbiji i Makedoniji, u kasnije vreme, ukazuje na to da su tu morali boraviti još njihovi preci.
Najstariji zapis o Ciganima-Romima na teritoriji današnje Srbije bio bi onaj iz 1467/68. godine. Među posadnicima tvrđave Resave zabeležena su i petorica Cigana kovača. lzneta je prihvatljiva pretpostavka da su ti Cigani-Romi kovači najverovatnije bili preuzeti iz vojske Despotovine i uključeni u osmanski vojni sistem. Na taj kontinuitet upozorava, naime, i zapis u popisu Vidinskog sandžaka (1478/81) uz tvrđavu Svrljig: “zajednica bravara koja od ranije vrši službu u tvrđavi”. Među trojicom bravara je i Baldo Ciganin-Rom.
Pisar je uz njihova imena još dodao da su “od ranije bili (na ovu službu) pritvrđeni”. Kovačke poslove obavljali su Cigani-Romi i u smederevskoj tvrđavi (1488).
Najstariji sačuvani turski popis Cigana-Roma potiče, međutim, s kraja devete decenije XV veka. U Beogradu su Cigani-Romi prvi put popisani 1536. godine. Međutim, iz teksta popisa može se zaključiti da ih je tu bilo znatno ranije. Za Cigane-Rome muslimane navodi se, naime, da tu, u varoši, stanuju od vremena carskog osvajanja, a Cigani-Romi hrišćani – ima ih ukupno dvadeset – ovde su, najverovatnije, i zatečeni, utoliko pre što bezmalo svi imaju slovenska narodna ili hrišćanska imena. Među muslimanima pominju se i: Skender, sin Kambera, Jusuf, sin Petka, Alija, sin Stepana). Svi su bili stalno nastanjeni."
Уколико су ови подаци и претпоставке тачни, неких Рома (ковача прије свега) би могло бити у Србији и прије доласка Турака. Сасвим довољно времена да се поједине ромске ковачке породице утопе бар дјелимично у осталу популацију.