Гледајући старије документе, питам се да ли су Крмпоте у Буковици, уопште, биле у Медвиђој? Османски пописи, млетачки извори, па и сама презимена сугеришу да би Крмпоте требале бити у Крушеву. Заправо, локација Медвиђе некако не одговара доступним подацима.
Осим тога, Крушево се готово нигдје не спомиње у млетачким изворима, рецимо од 1550, а било је добро насељено. Суштински га нема ни у ИКУ. Нема га ни у попису фрањевачке жупе Буковице из прве половине 17. вијека, што је најчудније. Сумњам да је Крушево било пописано у оквиру Чучуловаца (према Билишанима) или неког другог села.
Ту је и тај Петар, син Радоја, који се од 1550. до 1604. године води као вођа крушевског џемата. Заправо, једини кандидат за оца Дамјана Петровића Крмпоћанина.
Ова крушевска група, из дефтера, раније је досељена у сјеверну Далмацију и у континуитету је тамо присутна.
Mislim da je povezanost sa Kruševom neupitna. Župe Popovići. Krmpote (Medviđa), Parčić, Ervenik i Čučulovci čine polukrug oko Kruševa. Oni su tu naseljeni da čuvaju pozadinu od upada Uskoka preko Novigradskog mora.
Juran (Doseljavanje Morlaka..., str. 149) nam za 1554g. iz spisova šibenskih notara donosi ovo:
"Kruševo
Vukoslav Carapotić (Çarapotich) iz Kruševa, osmanski podanik, izjavio je 1554. godine da je njegov brat Jure dužan Ivanu Bisigi šesnaest srebrnih moceniga.95 Nije jasno je li riječ o
Kruševu kod Primoštena ili Kruševu kod Obrovca. Iste je godine, naime, zabilježeno da Mate, sin pokojnoga
Pere Milkovića iz obrovačkoga Kruševa, duguje šibenskome mesaru Ivanu Prahuljiću šezdeset moceniga."
U crkvenim maticama Svete Stošije u Zadru imamo 1577g. zapisanu Milu udovicu pokojnog Vida Krmpotića.
C.W. Bracewell (Senjski uskoci u Ravnim Kotarima..., str. 130) nam donosi ovu vijest:
Anonimni izvještaj iz polovine 1580-ih g. "Relazione intorno ai confini della Dalmazia"...
"Kad (uskoci) ulaze u naše krajine, gotovo se uvijek iskrcavaju u Obrovačkoj rijeci, mjestu tako povezanom s njima da barka nikad ne uplovi u rijeku i da (uskoci) ne idu naći glavne obrovačke Turke,
krmpotske morlake i druge susjede, s kojim razgovaraju u punoj sigurnosti, jer su im bili davaoci danka i saveznici
kroz dugi niz godina."
Dalje, imamo jedan izvještaj providura Novigrada 6.4.1604 Alvize Paruta gdje javi Mlečanima da su njemu došli krmpotski Knez Komšo i njegov brat potknez Matija sa molbom da ih premjeste u Istru.
Zatim imamo Relaciju Antonija Civrana Kapetana Galija na straži Kandijskog Kraljevstva od 17.4.1614g. gdje Krmpoćane opisuje ovako: "U turskoj zemlji iznad Šibenika stanovali su nekada neki narodi, zvani Krmpoćani koji, ili zato što su mrzili jaram i tiraniju u kojoj su živjeli, željeli su da stupe pod vlast kršćanskog naroda, ili zbog čega bilo drugog, bježeći otuda, krenuli su već prije
11 godina sa porodicama i prebacili su se u carsku državu, nastanivši se u okolini Senja, u Vinodolu."
Civran je vodio godinama prepisku sa njima koja se čuva u Mletačkom Arhivu i samo dio toga je dosad objavljeno. Najviše se može pročitati kod Bogumila Hrabaka, "Neuspjelo naseljavanje Krmpoćana na Kvarneru, u Istri i Dalmaciji". Uvjeren sam da se kod spomenutog "Šibenika" ne radi o gradu nego o staroj tvrđavi koja je čuvala ulaz u Novigradsko more.
Civran nam donosi još detaljniji opis iz svoje Relacije od 18.3.1615g.:
"Oni koje sam nazvao Carapotani u odlomku o Uskocima mi daju materijala da kažem nešto više o njima. Preci ovog naroda su
prije oko prilike 150 godina stanovali u selu Graz i od tuda, pošto su postali sumnjivi, pošli su se smjestiti u turskoj zemlji
blizu Novigrada i tu su bili dugo vremena dok im nije dojadila vlast Turaka i preselili su se u nadvojvodstvo u neko mjesto 15 milja iznad Bakra.
Oni su snažan i izdržljiv i dobro naoružan narod i Uskoci su ih iskoristili da pojačaju nekoliko svojih velikih ekspedicija. Ali pošto su bili često oštećeni u njihovim dobarima od tih istih Uskoka i pošto se gnuše da ih oni takoreći prisiluju na činjenje zla i maltretiranje, već su 10 ili 11 godina pregovarali najprije pod generalatom njegove ekselencije Giovanni Battista Contarini – blažena mu uspomena – i kasnije pod generalatom njegove ekselencije Giovanni Giacomo Zane da ih se vrati u ovo državu. Ali, iako njihov dolazak za sad nije bio osiguran,
jer su htijeli prebivalište u jednom mjestu zvano Radovan na teritoriju Zadra, cijelo vrijeme ustrajući u njihovom naumu, prepustili su meni vođenje pregovora kad su me nakon smrti ekselencije Donada – blažena mu uspomena – našli na straži prema Uskocima."
Marko Šarić misli da se spomenuti Graz poklapa sa stečkom Ivana, sina Mihovila Balenovića kod Gračca. Ja ipak mislim da se tu zaista radi o jednom od Gradaca u Mostarskoj nahiji.
Inače su ti izvještaji i pisma Civrana puni detalja o njima, samo što nisu prevedeni. Ima jedan drugi detalj koji potvrđuje da je Civran bio u pravu sa datumom ranijeg prelaska u Lič nego 1605g. Postoji pismo Nikole Zrinskog Juliju Čikulinu (upravitelja njegovih imanja u Vinodolu) gdje mu nalaže da Vlasima u Liču pozajmi žito jer "da im je mraz naškodil žitu" i "da im se poboljša list" (uvjeti) a to pismo je datirano
10.2.1605g. Mislim da je ovo razlog zbog čega ih u popisu Kliškog sandžaka iz 1604g. više nema.