Na YFull se pojavio Ganea iz Rumunije iz Krajove u našoj grani A1328-Y220413.
Srbi u Krajovi
Uredi
"Krajovski Banat" ili srpska krajina, sa gradom Krajevom, "tako reći do juče se zvaše srpskim". Današnje Kraljevo (Krajova) koga osnova Stefan Dečanski srpski kralj, i koje Vlasi zovu "Mala Vlaška" (ili Srbešta) - nego i narod u njemu do skoro zvaše se samo Srbještima, što će reći Srbima, pa čak i po zvaničnim aktima, to je tako danas još i u samom narodu. Vladari Male Vlaške nazivani su "Banovići od Krajova".[6] Po verziji današnjih Srba u Krajovi, takođe se radi o "kralju" - ali "kralju Jovi" ili "caru Jovanu Nenadu" - srpskom narodnom vođi - samozvanom "caru" iz sredine 16. veka.[7]
Srpska epska pesma ""Car Uroš i majka mu", peva o "Krajovi na reci Altici" (Oltu), gde se nalazi srpski vladika. Car Uroš Nemanjić je pozivajući na državni sabor, poslao peto pismo tom vladici.[8]
Barbul "ban od Krajove" imao je ženu Srpkinju, Negoslavu. Krajovski ban Đorđe Rac bio je po nalazu rumunskog istoričara Ilije Barbuleskua, Srbin od roda Brankovića.[9]
U fruškogorskom manastiru Remeti se polovinom 19. veka nalazilo rukopisno četvorojevanđelje (srbulja), u crvenoj kadifi. Iz jednog najstarijeg zapisa se vidi da ga je pisao 12. avgusta 1580. godine u "ugrovalahijskoj zemlji, mestu 'Kraljevu'" (Krajovi), "protopop Jovan Srbin od mesta Kratova" (u Makedoniji).[10]
U potpisu jedne molbenice katoličke opštine u "Kraljevu" u Vlaškoj, upućenoj rimskom Papi (iz 17. veka), sreću se potpisi mnogih Srba za koje se pretpostavlja da su tu izbegli nakon "Ćiprovačke katastofe", iz tog grada. Potpisao se među njima i trgovac Matija "Dubrovčan".[11]
Naručio je srpsku knjigu o cveću, 1829. godine u Temišvaru, Vidinac u Krajovi, Toma Hadži Petakov "ljubitelj knjiga".[12] Godine 1836. u Krajovi je postojao pretplatnički punkt za jednu bugarsku knjigu. Od 21 pretplatnika, polovina ili njih 12 nosi srpsku verziju prezimena.[13]
Srpsku knjigu koju je napisao srpskoj omladini jedan Grk, kupio je 1837. godine Mihail Hadžades iz Krajove.[14] Iste godine se pojavila srpska istorijska knjiga Sime Milutinovića Sarajlije koja je stigla u "Kraljevo" u "Maloj Vlaškoj" u ruke: gospođe Julijane Radivojević rođene Vijatović i Atanasije Milanovića.[15]
U Krajovi je 1838. godine živeo dr Beron Petar, tamošnji lekar i "bugarski" književnik. On se zapravo nazivao Petar hadži Beronić rodom iz Kazana 1794. godine. Svoje prezime je u to vreme "pobugario", kako se navodi u napomeni, da se ne vidi njegovo srpsko poreklo.[16]
U Krajovi je 1839. godine organizovan veliki pretplatnički punkt, zahvaljujući skupljaču Atanasiji Milanoviću. Njegov spisak čitalaca kupaca knjige čine: Aleksandar Petrović - Karađorđev sin, Atanasije Milanović - agent grčkog generalnog poslanstva u Vlaškoj i Moldavskoj u Krajovi, Anđel Teodorović činovnik Vlaški, Kiča Teodorović kupec, Banjka Ljubić zemljedelac, Mitranko Malić profesor raznih jezika, Grigorije Milenković zemljedelac, Teodor Ćirković (rodom iz Pljevalja), Luka Đedović (rodom iz varoši Kornić), Jakov Lukić trgovac (iz Šapca) i Antonije Bošković (rodom iz bosanskog Broda).[17] Učitelj u Krajovi, Petar Popović je 1844. godine dao prilog za Školski fond.[18] Požarevljanin, Nikola Popović držao je godinama gostionicu u "Kraljevu" (Krajovi) od koje se obogatio i vratio u Srbiju 1852. godine.[19]
Pominju se 1855. godine priložnici za spomenik srpskom pesniku i monahu Lukijanu Mušickom. Tako su u Oravici svoj prilog dali stanovnici Krajove: Avramović trgovac 2 f., Kostaki Dimitrijević trgovac 1 f.[20] Jedna srpska knjiga je imala čitalačku publiku u Kraljevu u Vlaškoj (Krajovi) 1857. godine. Punkt je formirao Anastasije Ikonomović iz Vidina, a prijavili su se čitaoci: Petar Cekavić (5 knjiga), Mihail Nikolajević, Pavel Jovanović, Živko Stojanović kapetan, Georgije, Vladimir i Svetozar Arsić, Dimitrije Jaković, Nikola Vasilov, Mihail Vasilović, Vanka Ljubić "starosta", i tri sa strane - iz Kalafata i Kotlana. Rumunski listovi su u jesen 1860. godine pisali o Srbinu, Mojsilu Živoinoviću bivšem činovniku, koji se doselio iz Srbije. On je doneo dva nova pluga koji su njegov patent i omogućavaju da sam čovek ore i seje, po jutro na dan bez ičije pomoći.[21]
Kada je 1887. godine umro poznati srpski publicist Laza Nančić, urednik "Zastave" iz Novog Sada, duga izjava saučešća stigla je iz "Krajeva u Rumuniji". Napisali su je u ime tamošnje "Srpske zanatske čitaonice", njeni prvi ljudi Srbi: Toša D. Ćirović predsednik, Đorđe S. Antonović delovođa, i članovi Uprave - Todor T. Adamović, Ljubomir Radivojević i Petar Ignjatijević.[22] U Krajovi je živeo i radio dr Đorđe Miletić, saradnik i sinovac Svetozara Miletića (1895). Đorđe je bio poznat lekar i stručni pisac o kojem se čulo širom rumunske države.[23]
Srbi starosedeoci i danas žive u Krajovi. Organizovani su i čine Mesnu organizaciju (2012): Krajova, čiji je predsednik: Radojka Čekić. Srpska organizacija se okuplja na društvenoj adresi u Krajovi: Organizaţia locală a Uniunii Sârbilor din România … Craiova, judeţul Dolj.