Село Лопаре се налази у подножју Мајевице, у данашњој општини Угљевик ако се не варам, а Цапарде су на путу Зворник-Калесија, и то ближе Калесији али на територији Републике Српске. Лопаре би се изводило од албанског lopë-a, "крава", односно пре од изведенице lopar, "кравар, говедар", док Цапарде пре упада у влашку (румунску) ономастику, од речи за јарца - țap, тј. за козара - țapar (ова реч је иначе један од румунско-албанских парњака, румунско țap - албанско cjap, са истим значењем).
Prema informacijama sa sajta Lopare online, toponim Lopare potiče od drvene alatke lopar,
alatke slične lopati za stavljanje testa i vađenje hleba, koje je nekada u ovom mestu izrađivao poznati majstor. Inače, postoji i jadransko ostrvo Lopar u Kvarnerskom arhipelagu i čisto sumljam da toponim ima veze sa albanskim kravarima. U samoj opštini Lopare ima oko 40 sela i nikakvih drugih toponima koji bi se mogli povezati sa albanskim nema. Severna Albanija je krcata slovenskim toponimima (pročitati tekst Lexical cleansing: Slavic toponyms in Albania ), pa Albance niko ne proglašava Slovenima.
Vlah je od etničkog postao staleška odrednica isto kao i sas (rudar), arnaut (vojnik, stražar), pa je pravo poreklo onih koji su u srednjovekovnim dokumentima označavani kao vlasi nepoznanica.
Inače, poreklo bosanskih muslimana je na naučnim osnovama objasnio profesor sarajevskog univerziteta Nedim Filipović, najveći ekspert u bivšoj SFRJ za period turske vladavine i islamizaciju na ovim prostorima. Prema osmanskoj dokumentaciji i popisnim defterima glavnu, ako ne i skoro jedinu podlogu islamizacije činilo je vlaško stanovništvo koje su Turci pretvarali u zemljoradnički sloj. Najvažnija prednost prilikom raspodele zemlje je bila islamizacija.