Рајковићи су поријеклом Бјелопавлићи из села Вражегрмаца. Од њих су Портићи у Шекулару. Слава Св. Врачи. Први пут чујем да су Рајковићи из Ћеклића. Помињу се и Малоншићи. То су неки "новији" аутори дописали за Рајковиће...
Да, у праву си, из Ћеклића потичу Рајковићи у Дробњаку.
Премда, не знам из ког је извора бјелопавлићко порекло плавских Рајковића?
На сајту аустралијских Црногораца (
http://www.montenegro.org.au) нађох напис једног од ових Рајковића, који опет има причу о пореклу из Косијера:
„Rajkovići, bratstvo čiji su istinski rodonačelnici iz Kosijera (Riječka nahija), gdje je bratstvo, kako i sam autor navodi u rubrici „Plemena u CG“ bilo prilično stiješnjeno i okruženo drugim plemenima, bez mogućnosti da se širi i ishranjuje, te tim prinuđeno da se iseljava u druge djelove današnje Crne Gore. Osim ovog, čest razlog je bila i krvna osveta, kao u slučaju tri bratstvenika (s porodicama?) koji su napuštili Kosijere negdje u drugoj polovini XVIII vijeka, a od kojih se jedan, kako priča kazuje, nastanio u Piperima (Rogami i Smokovac - danas brojno bratstvo), drugi otišao u Kuče (smjestio se u Ublima kučkim i poljima oko Ubal - danas brojno bratstvo), a treći otišao još dalje i smjestio u tadašnjem turskom Hasu (ili Asu) što je zapravo naziv za plavsko-gusinjsku kotlinu, na način što je posjeo sa svojih čak 9 sinova, veliku površinu na uglavnom istočnoj strani planine Visitor (koja gleda na varoš Plav), i tu zasnovao i danas veliko bratstvo Rajkovića. Vremenom je ipak dobar dio posjeda na Visitoru, kupovinom ili pod pritiskom drugih bratstava koja su imala potrebu da se šire, ustupljen ili prepušten, čime su Rajkovići potisnuti na prostor velikog sela Brezojevice i prostor koji gravitira selu. U svim knjigama koje obrađuju Vasojeviće kao pleme, a zaista ih ima dosta, među kojima i one od Jovana Cvijića i Marka Cemovića, svuda je ili naglašeno da su Rajkovići došljaci, ili nijesu uopšte spomenuti u starosjedilačka bratstva plemena Vasojevića. Što se tiče podatka da je Rajkovića bilo u Bjelopavlićima, meni je nepoznato, ali ostavljam mogućnost da je neki od bratstvenika na putu iz Kosijera odlučio da se tu privremeno nastani, ili trajno, ali se taj dom ugasio, tek u Bjelopavlićima nema Rajkovića s korijenom dužim od par decenija, ako i takvih ima. Radi kompletiranja slike o Rajkovićima, valja i dodati da i veliki broj bratstvenika Rajkovića koji je polovinom XIX vijeka pošao u Šumadiju i osnovao s drugim crnogorskim bratstvima Kosjerić (po Kosijerima) čini danas ugledno bratstvo u istom mjestu i šire, a od istih Rajkovića iz Kosjerića danas je (2005. godina) i gradonačelnik Kragujevca.“