Ja sam Dedović iz Foče.
Literatura, a i općenito znanje o porijeklu muslimanskog stanovništva iz ovog kraja je krajnje očajna, tako da sam bio primoran istražiti bilo koju teoriju koja bi dala neko objašnjenje. Pa vidjet ćemo šta će budućnost pokazati.
Pošto je matica ove podgrane u istočnoj Hercegovini, slučajno saznam da nedaleko odatle, u dubrovačkom zaleđu, postoji prezime Dedović i to prilično staro.
Nenad Vekarić - Pelješki rodovi
DEDOVIĆ (Zabrđe 14). Najstariji poznati član roda zvao se Andrija (*oko 1505). Njegovi sinovi Jakov i Ivan Andrić, naznačeni bez prezimena, svjedočili su 25. rujna 1579. godine u sporu između Dimitra Božičkovića iz Zabrđa i Nikole knežaka koji su se međusobno vrijeđali i tukli. Dana 3. travnja 1595. godine Đure Radić iz Zabrđa tužio je Boška, sina Jakova Andrića, zbog krađe. Boško Jakovljev bio je domaćin kuće u Zabrđu, u zaseoku po njima prozvanom Dedovići, 1644. i 1664. godine. Nikola DEDO i njegov stranj u Zabrđu bilježe se u jednom sudskom postupku od 27. srpnja 1664. godine. Dvije godine kasnije, 8. kolovoza, kao kmet Dominika Zlatarića tužio je seljane Ponikava od Sv. Ivana do Pinčevića, koji imaju volove i sitnu stoku, zbog štete na lozi u mjestu Zakameničje. Dana 30. rujna 1666. godine Ivan Đurin (Peškura) iz Zabrđa tužio je braću Nikolu i Andriju Dedo jer su ga, dok se vraćao iz Dančanja, pogodili kamenom u lijevu ruku da je ne može micati, htjeli su ga ubiti nekim željezom i govorili mu: "neć(eš) hodit od moje ruke imam ti se krvi napiti". Tom napadu prethodila je kleveta Ivana Đurinog koji je rekao da je Nikola Dedo ukrao jednu bokaricu stavivši je u "špag" nakon što je popio vino. Nikola Božov i Andrija Božov, naznačeni bez prezimena, posjedovali su dvije kuće u Zabrđu (Dedovići) 1673/4. godine. Andrija Ivanov D. (1699-1759) imao je nadimak BAKOČ, koji se u drugoj polovici 18. stoljeća osamostalilo, Izvorno prezime u tom ogranku je iščezlo do sredine 19. stoljeća.
Dalje, podaci iz risanskog katastra, 1704. g:
Bosnjačke porodice koje su živjele ili imale posjede u Risnu i selima oko Risna do 1687 godine.
Izvor podataka je: Katastri Herceg Novog i Risna iz 1704 godine autor Gligor Stanojević.
Abdulahović, Abdulović, Aćimović, Ahmagić, Ahmetović (Amatovich), Ahmadagić, Alabožović, Allalich, Azalenović (Azalenovich), Azamat, Azimović možda Hazimović,
Babović, Balić, Bećiragić, Bijedić, Breć (Brech), Busović,
Ćaglia (Chiaglia), Ćaić, Ćato, Ćerimagić, Ćurčina (Curcina),
Dedo, Delikapić, Dizdar, Dizdarić.
Gurbić,
Hadžagić, Hadžidanović, Hasanović ili Hadžihasanović (Asaia Assanovich) Hadžaia (Azaia), Hadžalić (Azalich), Hadžimahović,
Ibrović, Isović.
Jusufagić (Giusufagich), Jušac (Giussac)
Kapidžija/Kopridžija, Karifo (Carifo), Kasić, Kurtisalić (Curtisalich),
Lupura, Lopurović,
Mahmutagić, Mehmedović, Mehmedagić, Masemović, Milovanović,
Osić, Osićia (Osichia), Omerdudić, Ostojić, Ostilj,
Pavić, Pesić možda Pešić (Pesich), Perović, Popović,
Raćiunović, Rajović (Ragiovich), Ranigus, Redžepović, Risanagić, Risanović, Risagić, Rizvanović, Rizvanagić,
Salihodžić (Saliosich), Salemović, Selimović, Subrić, Subović, Sulejmanagić, Suljović,
Šehović, Šoić,
Temimović (Teminovich),
Zelelović, Zemaović (Zemaovich), Zulo.
Negdje sam pročitao da je Deda katolika bilo i u Konavlima, što je geografski blizu Risna.
Kupio sam FTDNA kit za Dedovića katolika, pa ova hipoteza čeka potvrdu.