Неколико пасуса о Москопољу (из чланка Јована Трифуноског "Москопоље", изашлом у часопису "Географски хоризонт" бр.1-2, у Загребу 1968. године), великом цинцарском градском центру током 18. века, из кога су се у другој половини тог века они расељавали због турско-арнаутског терора:
"U jugozapadnom delu Balkanskog poluostrva, u gornjim delovima pojedinih južno-arbanaških i grčkih reka, nalaze se planinski masivi Gramosa (2213 m), Ostrovice (2 352 m), Tomori (2 417 m), Grabova (2 373 m) i drugi. Ta prostrana planinska oblast, koja ima karakter visoravni, odlikuje se povoljnom klimom, raznovrsnom vegetacijom i obiljem prirodnih lepota. Stoga je tamo oduvek stočarstvo bilo vodeća grana privrede. Po svojim prirodnim i privrednim osobinama ovo je mogla biti jedino oblast starih cincarskih stočara. Verovatno da su oni tu živeli u početku srednjeg veka jer sve podseća na daleku prošlost. A nesumnjivo je da su se Cincari po njoj i docnije naseljavali. Leto su provodili na planinskim suvatima, dok su se zimi spuštali u primorske ravnice na zapad kraj Jadranskog mora (oblast Musakija), na jugozapad kraj Jonskog mora (oblast Epir) ili u prostrane župne kotline, poglavito tesalijske na jugoistoku."
"U severoistočnom delu navedene planinske oblasti u XVIII veku razvilo se Moskopolje, jedno od tadašnjih najvećih naselja na Poluostrvu. Ležalo je na prostranoj zaravni visokoj oko 1400 metara, na ogranku planine Ostrovice. Bilo je okrenuto istoku i severoistoku. Naselje sa prirodnim lepotama okoline, zdravom klimom, imalo je jedan od najskrivenijih položaja. Ležeći na visokom položaju Moskopolje je pretstavljalo i dobro branjeno mesto.“ Treba se popeti nekoliko stotina metara iznad Korčanske kotline na zapadnu stranu da bi se došlo do Moskopolja. Nema skoro ni jednog pravog puta: tamo se može prispeti običnim stazama. Najbolja je saobraćajna veza koja vodi na istok u Korču. Tim slabim putem kretao se najveći deo saobraćaja iz Moskopolja. Stoga niko ne može boraviti u ovom izolovanom naselju osim pravih stočara sa stadima i pečalbari. Dobija se utisak da su Cincari izabrali ovaj položaj zbog toga da bi samo oni mogli tu živeti."
"Svi stanovnici Moskopolja bili su isključivo Cincari. Jedino deo tih Cincara bio je u tom smislu pogrčen što su znali grčki, bili su u vizantijskom smislu jako odani pravoslavnoj crkvi i ponosili se jelinskom istorijom. Stoga je Moskopolje u pomenutom XVIII veku važilo kao značajan centar grčke kulture i grčke nacionalne ideje. Oko Moskopolja nije bilo obrađene zemlje, ni livada, ni voćnjaka. Ljudi nisu živeli od agrarnih proizvoda okolnog zemljišta. Živeli su i izdržavali se od kiriđiluka, trgovine, zanata i pečalbe, manje od stočarstva. Išli su u zaradu u razna druga mesta. Mahom su bili življe inteligencije nego okolno stanovništvo, arbanaško i slovensko."
"Ipak vrhunac prosperiteta Moskopolja pada između 1750. i 1769. godine. Tada je, kako se ceni, u njemu bilo 12000 domaćinstava sa oko 50 000 do 60 000 stanovnika. To je bio najveći grad poznate Cincarske moskopoljske oblasti u jugozapadnom delu poluostrva. Kako je u detaljima u XVIII veku izgledalo Moskopolje nije poznato. Samo sa jedne očuvane slike iz tog doba može se videti da je ono bilo ograđeno zidinama i ukrašeno mnogim jablanovima. Na slici su obeležene još dve crkve. Zna se i to da su kuće mahom bile kamene, visoke, građene na spratu. Ро svom tipu to je bila varoš sa vidljivim uticajima grčko-mediteranskim. Tada su ovo naselje zapisivali i kao »slavno Moskopolje<<, jer se mnogo razlikovalo od drugih okolnih naselja."
"Međutim, 1769. godine desio se sudbonosan događaj u životu Moskopolja. Te godine jedna ruska pomorska ekspedicija pod Aleksandrom Orlovim pomogla je ustanak na Peloponezu pod Konstantinom Kolokotronisom. Taj se sukob sa Turcima završio sa neuspehom. Pomenute godine stradalo je i Moskopolje. Kako izgleda Moskopoljci su bili u vezi sa navedenim događajem jer su i oni ispoljili nezadovoljstvo protiv dugotrajne i teške turske vladavine. A to su okolni muslimani, poglavito poturčeni Albanci, jedva dočekali. Njih je ovaj grad i inače izazivao svojim bogatstvom. Prilikom napada Moskopolje je bilo veoma opljačkano i uništeno, a moskopoljski iseljenici u paničnom begstvu rasuli su se na razne strane. Potpuno su opljačkane bogate kuće, radnje i magaze. Cincarske porodice iz Moskopolja 1769. godine najviše su se rasule po osmanlijskoj Turskoj, u Makedoniji, Srbiji i Bosni. Drugi su pojedinačno ili u grupama prešli na teritoriju Austrije i važna središta kraj Dunava i Save. Ipak su se većinom zadržali u Zemunu i Novom Sadu. Pokušaji da se kasnije donekle vrati značaj Moskopolja iz vremena do 1769. godine nisu uspeli. Moskopolje je počelo naglo ekonomski slabiti. Oslabila su i druga okolna planinska cincarska naselja: Blaca, Klisura, Šatista, Šipiska, Ljanga, Voskop, Pljasa itd. Usled izmenjenih društveno-političkih prilika naglo je u tom delu Poluostrva opadalo staro cincarsko stočarstvo i kiriđijanje i trgovina. Nastao je život pun nesigur- nosti jer je bila smanjena bezbednost na putevima. Nije nam poznato kako je uskoro došlo do drugog razaranja Moskopolja 1788. godine. Zatim je sledovalo treće i posljednje razaranje 1821. godine. Njega je izveo, u vezi sa borbom protiv grčkih ustanika, poznati Ali-paša Janjinski (1744.–1822.). Zbog toga je 1875. godine Moskopolje spalo na svega 150 porodica. То pretstavlja, prema stanju od pre oko sto godina (1769.), ogromno smanjenje."