Neka mi oprosti I-P109 ali ja ću opet po onom radu što sam "obesio" na temi.
Naime, autor govori o anglo-saksonskim izbeglicama iz Englseke koju su osvojili Normani i koji su lutali po različitim delovima sveta, uključujući i Mediteran. Izgleda da je jedan značajan deo došao sa svojim porodicama i moguće da su bili raspoređivani širom Istočnog Rimskog carstva.
Neću više potencirati tu temu, no samo da se ne pređe preko rada.
Nemam nikakvu pristrasnost prema bilo kojoj od opcija: vikinškoj, normanskoj, templarskoj, tevtonskoj, pa ni anglo-saksonskoj. Sve su te opcije samo varijacije iste teme. Za anglo-saksonsku gardu u Carigradu sam znao, ali nisam znao da se navodi toliki broj ljudi i to sa porodicama.
Jedini razlog koji me je naveo da razmotrim kopneni pre nego pomorski put je taj što od velikog broja do sada testiranih osoba iz Engleske, baš niko nema SNP-ove koji definišu jadranski ogranak, iako su definišući SNP-ovi stari oko 2500 godina. Samo iz tog razloga deluje kao da su nosioci FGC22045 rano nakon nastanka samog SNP-a prešli sa severa i zapada Danske (odakle su išle sve seobe ka Britaniji) na sever Nemačke i time izbegli da budu u kontigentima koji su istorijski naseljavali britanska ostrva od 5. do 11. veka.
Meutim, i dalje su otvorene sve opcije: vikinška, normanska, templarska, tevtonska, anglo-saksonska. Ne treba zanemariti da je templarski red imao posede i centre po današnjoj Hrvatskoj, uključujući i tvrđavu Knin i da su ti centri bili naročito aktivni baš u 13. veku, ponovo u skladu sa starošću od 800 godina na Jadranu. A Templari su velikim delom bili potomci Normana, ali i ljudi iz Švedske, Nemačke, itd. Samo se vraćamo na to da niko nigde nema SNP-ove koji definišu jadranski ogranak, iako su ti SNP-ovi stari 2500 godina.
Како то, да у норманској "отаџбини" Нормамандији I1-P109 није ендемна? Ипак су из ње почели сви походи, ови ка Енлеској (Виљем Освајач) и Роберт Гвискар пут Сицилије?
Zato "otadžbina" Normana nije Normandija, već Danska.
Normani su u Normandiju došli samo 100-ak godina kao Vikinzi, a pre daljeg širenja iz Normandije u tih 100-ak godina su prešli iz odinizma u katoličanstvo i usvojili tadašnji proto-francuski jezik sa kojim su se dalje širili u Engleskoj i Italiji. Već u Italiji su od francuskih prezimena prešli na italijanske oblike i jezik. Prilagodljivost je bila osnovna karakteristika.
Pre dolaska u Normandiju, iz Danske su naseljavana britanska ostrva (anglo-saksonska seoba), a takođe i napadana od strane Vikinga nešto kasnije.