Било би лепо кад ми се отворила нова тема под називом баштина као појмом за нас које то занима (Миодраг, Небо, Душанвучко, моја маленкост и друге). Да се не би погрешно схватили - али ово је тема о "ћаћи"!
У етимологијском речнику хрватског или српског језика Петра Скока се наводи за:
baca m »brat od mila, kao bato — bráto, brale (v.)«. Ovaj se hipokoristik upotrebljava i za druge ljude, koji nisu brat, onako kao bata, brojne, brajnče (ŽK), koji se kažu svakom odraslom čovjeku. Basta, bastıca upotrebljava se u bugarskom i za oca, tako i u srpskom, gdje je oblik Jí = ć došao iz crkvenog jezika: bašta »otac, starješina u manastirima«, odatle baština »očevina, naslijeđeno dobro« o kojoj v. niže. Ispravan narodni oblik baca nalazi se u čakavskom i štokavskom kao pridjevski toponim: selo Batina, odatle Baćinsko jezero ili Peraško blato kod Ploča; Batin Do pod Kozarom, poimeničen sa -(a)c: Baćinac, gen. -пса kod Smiljana u Lici. Upór. i deminutiv Baćica (brdo, Srbija). Gerov poznaje baťo, bajo, bačo, baťa »fráter natų major« prema bašta, pridjev baštin, deminutiv bastıca.
S obzirom na rusko bat'uška »otac, svećenik« moglo bi se uzeti da je baťa sveslavenski hipokoristik. Oblik sa c za ť mora da je postojao i u panonskoslavenskom, kako se vidi iz madžarske posudenice bácsi, bácsikó i bácsika. Za osnovu se značenja ima uzeti dvoje: ä) brat, b) otac. Izgleda da ovu dvojakost osvjetljava kršćanstvo. Za kršćanstvo svi su ljudi braća, a u manastirskom govoru riječ je mogla dobiti i specijalan naziv za manastirskog svećenika (upor. na zapadu skraćenicu fra < fráter i za manastirskog svećenika, za koga se inače kaže i pater). Ovamo ide i lit. boczius, prabocsius, pl. boczei, praboczei »pradjedovi«, ovamo ide možda i bačun »(Crmnica) glomazan čovjek, veliki sanduk (u prenesenom značenju)«, izvedenica dobivena s pomoću tal. -one. Lit.: ARj l, 144.199. SEW l, 45. Mladenov 19. Miklošič 6. Gombocz - Melich l, 314. Brükner, KZ 46,229. Miletić, SDZb 9, 263. Sobolevskij, RFV 64, 148, Vasmer, RSl 4,161.