Колико знам, најстарији предак Поздераца који је споменут у другој половини 19. вијека је Ахмед-ага Поздерац.
Овај Ахмет-ага Поздерац је предводио муслимански башибозук који је у босанскохерцеговачком устанку 1875-1876 спалио манастир Рмањ. Ахмет-ага се спомиње и у пјесми Бој у љесковом кланцу.
Сами Поздерци су досељеници у Цазин из Славоније. Дошли су након Бечког рата 1683. године. Каже се да су поријеклом из Пожеге и да им се предак сакрио у поздеру (у пренесеном значењу поздер може бити и буре у којем се спаљују остаци од кудеље). Занимљиво је да се у турском попису Пожешког санџака помиње мезра Поздеровица и "Matijaš Ćernić, na vlastitoj baštini, na mezri Pozderovica". Не знам да ли би могло имати везе, али интересантна подударност.
У Другом свјетском рату Поздерци су се окренули партизанима и Титу, рекло би се, из прилично практичних разлога. Нађох у једном тексту како је Нурија Поздерац објаснио приступање партизанима:
"Murat-agin sin Nurija postaje član Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO), poslanik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije i potpredsjednik njene Ustavotvorne skupštine. Premda je službena politika JMO-a bila jugoslovenstvo sa primjesama regionalnog autonomaštva a predsjednik stranke Mehmed Spaho za sebe govorio da je Jugosloven, većina njegovih kolega se izjašnjavaju kao Hrvati, uključujući i njegovog brata, reisu-l-ulemu Fehima Spahu.
Nakon misteriozne smrti Mehmeda Spahe, njegovo mjesto preuzima Džafer Kulenović. Na početku Drugog svjetskog rata i propasti kraljevine, ustaški poglavnik Ante Pavelić poziva jedanaest političara, bivših pripadnika JMO-a da budu članovi Sabora novoformirane Nezavisne države Hrvatske. Iako nije bio oduševljeni ustaša, Kulenović prihvata i biva imenovan za potpredsjednika Vlade. Nepovjerenje je bilo uzajamno. “Nije potpuno zadobio povjerenje ustaša, a izgubio je povjerenje pripadnika JMO-a; pod njihovim je pritiskom često izjavljivao da nije predstavnik vlade NDH, nego da predstavlja samo sebe”, opisao je tu situaciju Noel Malcolm u knjizi Historija Bosne.
Kulenović je posjetio Nuriji Pozdercu u Cazinu, “prenio selame od poglavnika” i ponudio mu mjesto u Vladi NDH, koristeći Pavelićev šablon o Muslimanima kao hrvatskom cvijeću. Pozderac se zahvalio i “počast” odbio, uz jedino logično objašnjenje: “Selam ćeš i ti poglavniku, ali u takvoj će državi, Džafere, nakon što završe sa Srbima na red doći i ‘cvijeće’.”
http://vijesti.ba/clanak/95009/cudesna-historija-porodice-pozderac