Јово Медојевић је за њих забележио следеће:
Куртћехајићи, стари муслимански род поријеклом из Коње у Малој Азији. Њихов предак је био Курт-ћехаја, по коме су добили презиме. Живе у Прушкој, Бијелом Пољу.
Нема шта, по хаплогрупи се одмах види да су прави Турци
Где нађоше Коњу баш?
Једино ако је неки Курт ћехаја као јаничар био тамо, па се вратио...Ово је тумачење Ахмета Курта о презимену:
Nastanak prezimena Kurt
u zemljama pod Osmanskim carstvom od imenice „
kurt” iz turskog jezika sa značenjem
vuk. U ovaj korijen mogu se uključiti i imena stanovnika na Balkanskom poluostrvu
koji po zauzimanju njihovih postojbina od strane Osmanskog carstva prelaze na islam
i uzimaju ime Kurt, ili svoje postojeće narodno ime Vuk ili prezime Vuković prevode na turski.
Imenica „vuk” je također jedna od najplodnijih antroponimijskih osnova u jeziku stočarskog
stanovništva dinarskog područja...
Neki su opet prelaskom na islam mijenjali svoja imena i prezimena i prevodili ih na turski,
arapski ili na perzijski jezik. Tako je od Vuk nastalo ime Kurt, od Strahinja ime Kokurt, od
Soko ime Baz i Šahidin, od Zec ime Taušan itd.6
Ime Kurt dobivao se i kao nadimak, naprimjer
vojnici koji su bili hrabri i okretni u boju nosili su taj nadimak koji je kasnije prelazio u ime,
a još kasnije u prezime.
Kao i Kurt slična su jezičnog postanja i prezimena: Kurta, Kurtak, Kurtalić, Kurtalija, Kurtanjek,
Kurtćehajić, Kurte, Kurtek, Kurtić, Kurtagić, Kurtbegović, Kurtović, Kurtušić, Kurto,
Kurtov. Ova prezimena srećemo najčešće u Bosni i Hercegovini i u dijelovima Hrvatske koja
su nekad bila pod Osmanskim carstvom. U Albaniji i Kosovu česta su prezimena Kurti i Kurtaj.
http://www.cidom.org/wp-content/uploads/2016/10/Ahmet-Kurt-Porodica-Kurt-iz-Mostara.pdf