Овдје причамо о нечем сасвим другом,а тиче се етногенезе у средњем вијеку. Говоримо о етногенетским процесима који су довели до формирања двије језички јасно омеђене популације: чакавске и штокавске.
Meni nije sasvim jasno što vi podrazumjevate pod "двије језички јасно омеђене популације". Da li se "jasna međa" odnosi na zamjenicu "Ča, ca, što" ili na druge karekteristike određenog govora, fonologija, morfologija, akcentuacija, leksik?
Mnogi lingvisti su pokušali kategorizirati naše govore na osnovi različitih karakteristika i tu jednostavno ne postoji konsensus što samo po sebi upućuje na to da su jezični procesi na našem prostoru bili dosta složeniji nego što ih mnogi zamišljaju. Evo jedan citat iz rada o Braču koji sam spomenuo onomad:
"Usporedivši sve osobine živoga posavskog govora sa čak. govorom ovoga dalm. ostrvlja, a osobito Brača, dolazimo do zaključka da je stari štok. posavski govor po mnogim svojim fonetskim i morfološkim, a osobito po akcenatskim osobinama, u svojoj osnovi jednak govorima ovoga ostrvlja, a osobito govoru Brača."
I, šta ćemo sad?
Moja kritika se fokusira na to da je "cherry picking" iz rada Porfirogeneta neozbiljan izvor za bilo kakve zaključke lingvističke prirode. Vaš model zahtijeva nekoliko pomočnih zaobilazaka da bi ste ga održali, naprimjer da su Bračani naknadno čakavizirani a stanovnici Imotske župe štokavizirani. U tom kontekstu sam spomenuo da je područje Biokova i Imotske župe jedan životno prostor čak i prije Slavena. Pa kako su jedni osigurali zimsku ispašu a drugi ljetnu bez da se prožimaju, komuniciraju, dogovaraju i takve veze održavaju kroz ženidbe i moguće (prije kršćanstva) kultna okupljanja? Kako je to trebalo izgledati kada se sretnu Podgoričanin i Imočanin u 7. stoljeću, sa prevoditeljima?
I kad već uzimamo Porfirogeneta do kraja i predpostavimo da je oko 600AD postajala "jasna međa" među govorima tih Hrvata i Srba, gdje i kad se ona stvorila? Tamo negdje na sjeveru gdje su po Porfirogenetu i prije bili susjedi? Imali li na tom sjevernom području nekih sličnih govornih međa, pa ipak su jedni i drugi navodno dobar dio svog naroda ostavili tamo? Ako već pričamo banalno o zamjenici "što", među svim zapadnim Slavenima (Sorbi, Poljaci, Česi, Slovaci) je to danas "co" ili "čo", a Rusi govore "što" a arhaično pišu "čto".
Mi danas baš na osnovi genetike vidimo da se demografski boom među Slavenima desio negdje između 200 i 500AD i da su tokom tog vremena vrlo vjerovatno bili dosta dugo u neposrednom kontaktu. Da su oko 500AD postojali jasne govorne međe među tim Hrvatima i Srbima na prostoru Češke koji su unatoč njihovom susjedstvu tamo prenijeli u Dalmaciju ne čini mi se lingvistički baš realnom opcijom.