Samo polako, nešto mi nije jasno. U postovima ste napisali dve različite, suprotne teze. Prva je da je ploča kasni falsifikat, a druga da ploča nije nužno falsifikat ali se pogrešno čita kao crkvenoslovenski tekst već je ona na nekakvom ranohrvatskom, neslovenskom ili predslovenskom, jeziku. Po vama ta tzv. čudna slova nisu prelazna forma već trag posebnog jezika. Jesam li dobro razumeo? Ako neko tvrdi da je Bašćanska ploča falsifikat iz 14. veka, onda nije dovoljno pokazati da na njoj postoje grafijske neujednačenosti, kasniji arhitektonski slojevi ili mogućnost da je tekst uklesan na već postojećem pluteju. To nisu dokazi falsifikata, nego pojave koje se moraju objasniti u okviru srednjovekovne epigrafije, paleografije i crkvene arhitekture. Zato je pravo pitanje: može li teorija falsifikata bolje objasniti sve podatke od teorije autentičnosti? Trenutno ne može. Da bi ploča bila falsifikat iz 14. veka, falsifikator bi morao da pogodi prelazni tip glagoljice između oble i uglate forme, da uverljivo proizvede hrvatskostaroslavenski jezički sloj sa čakavskim elementima, da sastavi pravno crkveni tekst sa invokacijom, darovnicom, svedocima, kletvenom klauzulom, opatskim kontekstom i lokalnom geografijom Krbave, Like, Vinodola, Krka i Otočca, da sve to ukleše na crkveni plutej odgovarajuće funkcije i ornamentike, i da pritom ne ostavi jasan jezički, paleografski ili materijalni anahronizam. Nasuprot tome, teorija autentičnosti ne mora uvoditi nikakvog genijalnog i nevidljivog falsifikatora: dovoljno je da prihvati ono što se već vidi iz konvergencije dokaza, a to je rani glagoljaški, benediktinski, pravno crkveni spomenik iz 12. veka, možda složene materijalne istorije i možda nastao kao monumentalizacija starijeg samostanskog zapisa. Čak ni Vežićeva kasna datacija sadašnje crkve ne dokazuje falsifikat, ona najviše otvara pitanje odnosa starijeg teksta, pluteja i kasnijih arhitektonskih faza. Ako protivnici žele da obore autentičnost, neka ne ponavljaju da ima nekakvih čudnih slova, nego neka pokažu konkretno: koji grafem je nemoguć za prelaznu glagoljicu, koji jezički oblik je nemoguć za rani 12. vek, koja pravna formula je anahrona, koji materijalni trag pokazuje kasno klesanje, i koji paralelni spomenik dokazuje da ovakva kombinacija nije mogla postojati u srednjovekovnom glagoljaškom kontekstu. Dok to ne pokažu, oni nemaju teoriju falsifikata, nego samo spisak pojava koje mainstream tumačenje već bolje objašnjava.