Mijenjanje imena gradova i sela je tipično za režime koji u stvari nemaju dovoljno povjerenja u sebe. Tipičan strah od neprijatelja, više zamišljenih no stvarnih.
I Mađari su najnormalnije rabili srpska imena mjesta(prilagođena svom pravopisu) u Vojvodini do oko 1900. Onda odjednom Rigyicza postoje Regőce, Sztanisics postaje Őrszállás, itd. Doslovno je svako mjesto dobilo mađarsko ime, ako ga to tad nije imalo. Svejedno što su Mađari u Stanišiću i dalje zvali selo onako kako su ga zvali. 200 godina su bila lokalna imena u redu, ali onda se zadnjih 20 godina, kad je carstvo bilo na umoru, ide u mađarizaciju. I naravno, usput još da se malo oda počast mađarskim junacima, pa onda imamo to da Ómoravica postane Bácskossuthfalva.
Pa onda 1918. dođe novi režim, pa onda opet idu promjene. Dio Baranje koji je pripao KSHS je još gori primjer od Bačke. Od samo nešto više od 30 naselja, bar deset ih je bez ikakve potrebe dobilo novo ime, iako narodna imena kojim su se služili lokalni Srbi i Hrvati postoje. Pa Petarda postaje Baranjsko Petrovo Selo. Brnjevar postaje Branjin Vrh. Monoštor postaje Beli Manastir, iako onaj preko puta Dunava u Bačkoj ostaje Monoštor. Kačvola je postala Jagodnjak, Suljoš Kneževi Vinogradi, Kišfaluba Branjina. Na sjeveru je Ižip postao Topolje, Daljok Duboševica a Marok Gajić. Ovo su sve mjesta u kojim je živjelo autohtono južnoslavensko stanovništvo, no ni mađarska ni njemačka mjesta nisu zaobiđena. Velišmarta je danas Zmajevac, Šepša je Kotlina, Sentištvan je Petlovac.
S druge strane, Bolman koji ima mađarsko ime a srpsko stanovništvo je ostao Bolman. Tordinci i Darda imaju očito mađarski korijen(isti -- koplje) su ostali Tordinci i Darda. Malo logike a još manje razloga za promjene.