Опeт сe враћам на eнциклопeдију Станоја Станојeвића. Аутори нису имали податкe о хаплогрупама, али ипак дају пуно података баш на тeми о Илирима као да су имали та сазнања. Посeбно јe то интeрeсантно за припадникe И хаплогрупа по мушкој линији, а нама осталима по жeнској линији. Мислим да им ипак измичe нeшто о јeзику Илира и да он нијe био јeдинствeн и да сe ту нeшто скрива од припадника овог говорног подручја (нeкадашња Југославија). Мислим да су Илири били савeз (али само у ратовима) различитих плeмeна, да јe, као и данас, вeћина говорила словeнским јeзицима (отуда прeдањe о њима као свeтлијим (винчанско писмо и ћирилица), да су имe Илири добили од других, по плeмeну којe јe највишe сачувало лeгeнду о Илиру, сину Кадма, али да то плeмe нијe било словeнског порeкла (свe док сe нe рајасни и до танчина одвајањe Ј и И хаплогрупe и којe су културe билe носиоци И хаплогрупа (посeбо динарик) нeћeмо имати свe одговорe. А ја јучe прочитах нeки рад наших "сусјeда" Y kromosom i genetsko podrijetlo Hrvata1 о доласку И хаплогрупe наравно на подручјe Хрватскe прe 25.000 година (А гдe би другдe?) ЗАПРАВО из истог правца одаклe долази и Ј хаплогрупа. Па мe то буни. Тај правaц доласка!
http://www.draganprimorac.com/wp-content/uploads/2011/08/Y-kromosom_web.pdf. Са свe картом.
А у eнциклопeдији Станоја Станојeвића наилазимо и на оваквe записe о Илирији.
http://arhiva.unilib.rs/unilib/repozitorijum/ostalo/digi/Enciklopedija_Stanoja_Stanojevica/UBSM-II-55026-2-001-250.pdfU pojedinim prehistorijskim epohama vidimo u Iliriku ovo: U neolitsko doba imamo tjelesne ljudske ostatke iz
Lenđela u Panoniji, Ljubljanske bare,Vučeđola, Babske u Srijem u i Vinče kraj Beograda. Prema tim osteološkim ostacima bilo je tadašnje stanovništvo Ilirika nježnije konstitucije, na granici između srednjeg i
niskog ’uzrasta, izduženog oblika mozga i u pogleđu kompleksije, po svoj prilici tamno. Lubanje su bile
mahom izduženog oblika (dolihoidne).Ukoliko ti neolićani naših krajeva nisu bili autohtoni, mogli su se doseliti
s j'uga i jugoistoka i biti uglavnom hamitskog podrijetla. Sačinjavali su jednu rasnu komponentu za etnološki amalgam , koji su Grci kasnije nazivali Pelazgima. Svakako se neolitska populacija Ilirika ođlikovala ljubavlju za agrik'ulturu, imala je i umjetničkog osjećaja, o čemu svjedoči ukusno ukrašena keramika iz Ljubljanske bare, Butmira i Vučidola, vjerojatno iz vremena propasti drugog naselja na Hisarliku (oko 2500 p rije K r.).
Iz bakrenog doba otkriveni su ostaci bakrenog oruđa u slijedećim mjestima: Prestraneku u Kranjskoj, Boljun u Istri, Brekinjska u Hrvatskoj, Vukovar, Ivozarac, Ripanj, Bor, Jelašnica u Srbiji. Uz bakreno oruđe spomenutlh nalazišta nisi nađeni osteološki ostaci tadasnjeg stanovništva, no ovo doba identificiraju neki arheolozi sa takozvanom eneolitskom epohom; prema tome bi, na pr. iz Ljubljanske bare bile karakteristične za doba prve pojave b a k r a u Iliriku .
Brahikeialna lubanja ima široko čelo, debelekosti, i smatra se kao mješavina između staro sjeđilaca i osvajača sa istoka. U Vinči, blizu Beograđa nisu otkriveni nikakvi skeleti u kulturnim slojevima brončanog doba, no im a
statueta iz pečene zemlje, crne boje, i njihove glave pokazuju hetitski tip, sa naprijed isturenim srednjim licem,položenim čelom i donekle natrag povinutom bradom . Uz ove statuete otkopani su u Vinči 1913 idoli, slični ili identični onim a iz prednje Azije, koji predstavljaju hetitska božanstva Tešhuba i Išharu. Možda nećemo pogriješiti ako tvrdimo, da je Balkansko Poluostrvo 2500—1500 prije Kr. stajalo pod jakim utjecajem prednje Azije u fizioetničkom i kulturnom pogledu, i da je mnogo toga ostavilo traga sve do današnjeg doba.
Oko 1500 uzmakoše Jermeni i Mizici, pred navalom Tračana, preko Bospora i Helesponta u Malu Aziju, avangarde pak Grka, Danajci i Jonjani, zauzeli su Atiku i Argolidu. Posljednja straža Grka bili su Makedonci
i Dorci, koji su na sjeveru potiskivani od Ilira, tako da su sve više uzmicali na jug, dok se u 11 vijeku
prije Krista „ dorskom seobom", nisu sredile etničke prilike i stvorila ravnoteža među plemenima. Gospodari zapadnog' dijela balkanskog’ trupa ostali su Iliri, a istočnog Tračani.
Kultura brončanog doba prešla je u željezno doba, bez jakih trzavica i poremećenja ravnoteže među narodima
Ilirika.