Moja porodica potiče iz sela Jutrogošta, opština Kozarska Dubica, Republika Srpska. Slava je Sveti Nikola.
Sticajem okolnosti nemam mnogo informacija o nekom daljem poreklu. Deda se zvao Lazar (Lazo) rođen je krajem 19 veka, baka se zvala Anđa, devojački Radulović (na žalost ne znam iz kog sela). Matične knjige u Knežici, u koje su bile upisivane činjenice rođenja, venčanja i smrti su uništene tokom 2.svetskog rata, pa su nakon rata obnovljene i u njih su naknadno vršeni upisi. Pri tome je dolazilo i do grešaka i netačnih (približnih u najbolju ruku) upisa. Po nekoj predaji, Lazin otac se zvao Boško (po njemu je jedan stric dobio ime), a Boškov otac se zvao Vaso (Vasilije?), no za to nemam potvrdu u papirima, pa te podatke uzimam sa rezervom. Posle rata porodica je kolonizovana u Mali Bač gde deo porodice i danas živi, dok se deo razišao po Srbiji, Bosni, Hrvatskoj i Švajcarskoj (i svugde uspešno izvršio misiju širenja J1c).
Po još jednoj predaji, oni nisu starosedeoci u tom kraju, nego su kasnije doseljeni, "iz pravca Grmeča" (po rečima nekih ljudi iz Prijedora sa kojima sam razgovarao o toj temi), a po porodičnoj predaji potičemo iz Crne Gore (mada ne znam koliko je to deo stvarnog porodičnog pamćenja, a koliko obrada informacije da svi potičemo iz Crne Gore, i da tamo ima Radonića). U knjigama koje su se bavile naseljavanjem Kozare i Potkozarja nisam nailazio na pominjanje Radonića
Po Šematizmu Mitropolije Dabrobosanske iz 1882 (hvala Timaru na njoj) Radonići žive u više parohija Bosanske krajine. U protoprezviteratu banjalučkom u parohijama grada Banja Luke (Radonjć- Sveti Nikola), u parohiji Popovac (Radonjić- Časne Verige), u parohiji Javorani (Radonjić- Časne Verige), u parohiji Boškovići (koja je okupljala sela Boškovići, Čardačani, Miloševići i Petoševci žive Radonići koji slave Svetog Nikolu). U Jošavki Radonjići slave Đurđevdan, a u parohiji Bočac Časne Verige. Radonjići žive i u protoprezviteratu derventskom (parohija Sočanica), gradiškom (parohija Kukolje) i prnjavorskom (parohija Nožička gde slave Svetog Ignjatiju). U protoprezviteratu dubičkom, u parohiji Dvorište (koja obuhvata sela Dvorište, Murati, Gradina i Kriva Rijeka) žive Radonići i slave Svetog Nikolu. U protoprezviteratu prijedorskom, u parohiji Kozarac žive Radonići koji slave Srđevdan. Na žalost, za parohiju Marini, kojoj su pripadala sela Marini, Jutrogošta, Vragolovo, Brezičani, Grabašnica, Ahmetovci i Dragotinja ne postoje podaci, jer ih paroh Stevan Bera nije dostavio
(ovo naglašavam jer znam jednog Beru kojem ću ovo nabijati na nos do kraja života)
Ono što je zanimljivo jeste da u Šematizmu ne nalazim Radoniće na prostoru Bihaća, Bosanskog Petrovca, Ključa, a u Sanskom Mostu sam ih pronašao samo u jednoj parohiji. Zbog toga sam malo sumničav prema teoriji o dolasku iz tog pravca (iako rezultati testiranja takođe upućuju na taj pravac). Radonići se uglavnom nalaze u regionu koji gravitira Posavini i malo dublje u Bosnu. S druge strane Save u opštini Orahovac i selu Bučje (opština Pakrac) isto ima Radonića. Ne znam da li je bilo kakvih migracija preko reke i u kom su pravcu tekle.
U Hrvatskoj ima Radonića Hrvata u okolini Vrgorca, u Grudama kod Dubrovnika i na otocima Hvar i Korčula. (prema portalu
www.imehrvatsko).
Prvi put se spominje oko 1300 kao prezime nekog trgovca sa Korčule. Zatim sam naišao na pominjanje nekog Radonića u Novom Pazaru 1522 god. Oko 1550 i neke spominje se izvesni Radonić kao komandir mletačkih snaga na području Šibenika. Tu se nalazi i toponim Radonić (selo) iako u njemu danas nema ni jednog Radonića. Radonjći se spominju i kao jedna porodica u okviru bratstva Ljubibratića. Posle 1600 pominju se Radonići u Njegušima. Kasnije se javljaju i u drugim crnogorskim plemenima. Negde sam pročitao da su najpoznatiji njeguški, a najbrojniji kučki.
Osim njeguških Radonića, poznata je i porodica Radonić iz Mola odakle potiču istoričar Jovan Radonić, književnik i slikar Novak Radonić i episkop Ilirion Radonić. u Vojvodini, u više mesta ima prezimenika Radonić, različitih linija porekla.
Verovatno ne postoji jedinstvena linija Radonića, nego je prezime nastajalo od imena rodonačelnika porodice, što je u nekim slučajevima ostalo do današnjih dana. Tako da verovatno ne postoji ni jedinstvena genetička linija za sve Radoniće. Na Srpskom DNK projektu već postoji jedan Radonić koji je I2a1b i sad ja J1c.
Toliko za sad.