Apropo Karavlaha;
Kod Bijeljine postoji selo, u stvari zaselak sela Batković, gdje žive Karavlasi (a i zaselak se zove Karavlasi). Neki od njih se čak uvrijede kad ih se nazove Ciganima. Neki se pak sami nazivaju srpskim Ciganima. Većina sebe zovu upravo Karavlasima. Pravoslavni su svi. Slave uglavnom sv.Petku ali ima i onih koji slave Đurđevdan. Nose tipična srpska imena i prezimena (nekako mi se čini da ima najviše Zorana). Ranije su uglavnom bili putujući trgovci, muzičari (i danas ima nekoliko muzičkih grupa iz Karavlaha), ili manuelni radnici najprostijih (i najmanje plaćenih) poslova. Zadnjih 30ak godina su se dosta odselili u inostranstvo (preko 2/3) i ima ih jako imućnih. Kao i sve ostale zajednice na tom nivou razvoja, takmiče se uglavnom sa sunarodnicima u veličini kuće, vrijednosti auta, izradi kovane ograde i kapije i sl. Međusobno i dalje uglavnom kovore vlaški, odnosno dako-rumunski, kako ga svrstavaju. Doseljeni su nekada iz Rumunije. U vrijeme protjerivanja u XIX vijeku. Vidim da mlađi često govore samo njemački, kad se vrate na odmor.
Što se tiče miješanja sa Srbima, toga je bilo oduvijek. Određen broj stanovnika Batkovića, koji se graniče sa njima, imaju nešto tamniji ten. Teško je reći otkud to. Mada je sve moguće. Noviji primjer je da je dječko iz Batkovića oženio Karavlaškinju, imaju dvoje divne djece, poprilično mrke. Žive u Švedskoj, a tazbina mu je napravila ogromnu kuću, i do kraja je sredila. Ponose se zetom.
Sve u svemu moj generalni utisak o njima je vrlo pozitivan. Imaju mnoge sprske crte (i loše i dobre), veseli su, prostodušni. Nemaju onu izopačenost nekih gradskih Cigana. Ne prose. Ne galame i ne vrište po dvorištima.