Писмо из 1608. године, енглеског поморца и истраживача Хенрија Хадсона:
„Poštovani Marko, pre neki dan, u zoru, jedan od naših saputnika, je opazio nimfu. Na njegov poziv, došao je još jedan saputnik. U tom je trenutku nimfa doplivala blizu boka broda promatrajući odozdo ljude.More se uznemirilo i okrenulo njeno telo. Od pupka nagore, njena su ledja i grudi bili kao u žene. Koža joj je bila bijela; duga joj je kosa crne boje visila pozadi; nadolje idući vidjeli su njen rep, nalik na rep delfina i prošaran tačkicama. Evo ti, prijatelju Marko i imena onih što su je videli: Thomas Hiles i Robert Reiner.“
Писмо Роберта Рајнера, неколико година касније:
''Kada sam čuo da se i kod vas, u Krtole, primećena sirena, a to mi je napisao vaš prijatelj Henri Hadson, mogu vam samo napisati da se sirene pojavljuju i u španskim, portugalskim, holandskim, skandinavskim, britanskim, nemaĉkim i afriĉkim mitovima i legendama. Po nekim irskim predanjima sirene žive na suvom tlu, pod morem, i imaju škrge, koje im omogućuju da kroz more doplivaju na kopno. Ta su tajanstvena morska bića, istovremeno, i muškog i ženskog pola. Dok su žene vitke, čarobne lepote i dok im niko ne može odoleti, muškarci su odvratni, imaju crvene noseve, svinjske oči, zelene zube i zelenu kosu. Ja bih molio da, ako je to ikako moguće, pošaljete crtež te vaše krtoljske sirene, a da mi javite ako primetite i morskog čoveka.''
Кртољска сирена је позната под именом Зановетница, витког је и риболиког тијела, с главом лијепе жене, а чељадима, ако је не дирају може донијети срећу. Слично кртољској сирени, у околини Дубровника појављује се морско божанство Млинарица, са изгледом - пола чељаде, а пола налик на дупина.