Da kažemo i riječ dvije o samoj tvrđavi Bihor.
Izgrađena je na oštrom uzvišenju iznad sela Bioče, koja se nalazi sa njene sjevero-zapadne strane. Sa lijeve i desne strane, kao prirodne brane, protiču rijeke Lim i Lješnica,dok se na istočnij strani ovog,nekada veoma važnog utvrđenja, ispod samih bedema, nalazilo selo (i trg) Podgrađe, gdje se u vrijeme pune ekspanzije ovoga grada odvijala trgovina.
Unutar gradskih zidina sa kulama bile su drvene kuće, skladišta za žito,magacin za odbranbene sprave i drugi potrebni objekti. Interesantno je, da se u samim, sada ruševinama, nekadašnje tvrđave nalazi jedan bunar za koji legenda kaže da u njega voda dolazi "sistemom spojenih sudova" iz jednog bunara koji se nalazi na suprotnoj strani rijeke Lim i na istoj nadmorskoj visini kao ovaj, sto naravno nije naučno potvrđeno. Ustvari, bunar je mala cistrna u koju se slivala kišnica koja se koristila za gradske potrebe kada se za vodu nije moglo ići na Podgrađe.
I za Bihor (mještani je sada zovu Gradina), kao i za pretežno sve starije grđevine ovoga tipa postoji legenda da je tvrđavu zidala Prokleta Jerina i da su je Turci na prevaru zauzeli prilikom osvajanja ovih krajeva 1455 godine. Naime, kaže se da su turski vojnici u grad ušli pod vidom natovarene trgovačke robe skriveni u vojničkim sanducima.
Uloga ovoga grada bila je veoma značajna. Nakon osvajanja ovih krajeva od strane Osmanske imperije trg i grad Bihor dobijaju veći uticaj, pa je u šesnaestom vijeku dobio značaj i odlike kasabe. Tridesetih godina šesnaestog vijeka Bihor je, po turskim izvorima, bio tvrđava u kojoj su bili Mustafezi (posada) sa dizdarom Kasemom na čelu. Dakle, zahvaljujući izuzetnom položaju na ovom gradu se održavala nekada manja, nekada veća vojnička posada. Sa daljim proširenjem Osmanskog carstava na sjever ovo utvrđenje je izgubilo značaj koji imaju pogranična mjesta pa je ekonomski ubrzo počeo da propada i gubi na značaju.
Podgrađe je,kao naselje, prošlo kroz tri faze. Najprije je bilo podgrađe veoma razvijenog grada Bihora, potom selo u kome su sve do 1912 godine živjeli pripadnici muslimanskih bratsava (Beganovići) a sada ima status privremenog naselja