Аутор Тема: Крлежа  (Прочитано 1340 пута)

Ван мреже drajver

  • Члан Друштва
  • Бели орао
  • *****
  • Поруке: 5122
Крлежа
« послато: Октобар 31, 2019, 11:42:22 поподне »
Размишљао сам да ли да уопште отворим ову тему, јер се подфорум зове Вјера и култура Срба,а Крлежа је ем Рват ем љевичар, а не може се баш ни рећи да је превише омиљен у Срба. Ипак, мислим да је као књижевни аутор значајно утицао на српску културу 20. вијека, више него било који други хрватски аутор.

Заправо, повод да отворим тему је тај што сам прије неког времена опет погледао одличну југословенску серију "Путовање у Вучјак" урађену крајем 80-тих по Крлежиној драми "Вучјак". Први пут сам је гледао у вријеме првобитног емитовања и јасно да као дијете мало тога сам тад разумио. Теме, питања и карактери отворени и приказани у Вучјаку као да су били злокобан наговјештај догађања у  20. вијеку.

Продукцијски серија је одлично урађена, тек кад гледам ту серију видим колика је деградација наше културе генерално данас. Милена Дравић је негдје пред смрт изјавила да јој је улога Маријане Маргетићке у серији "Путовање у Вучјак" најбоља животна улога. Академик Никола Милошевић је изјавио да је Крлежина драма "Вучјак" у рангу Стриндбергових драма и да је врхунско дјело драмске књижевности уопште.

За мене је ова драма била откривење, због тако живописног приказа атмосфере у којој се породила творевина звана "Југославија". Али то је тек кулиса, много крупније промјене су ту приказане, рушење старог свијета, прелаз из лажног идеализма у нихилизам,а све то у забитима Хрватског Загорја.

Све епизоде ове серије могу се погледати на youtube

<a href="https://www.youtube.com/v/95dznW7zD9M" target="_blank" rel="noopener noreferrer" class="bbc_link bbc_flash_disabled new_win">https://www.youtube.com/v/95dznW7zD9M</a>

Још једна линк на занимљиву емисију из 1994. године на ТВ Политика, у којој о Крлежи, усред рата, у Београду, причају Милован Ђилас, Никола Милошевић и Душан Биланџић, Туђманов изасланик у Београду. На 38:50 прича о томе како је Крлежа послије рата посјетио родну кућу Драгише Васића у Горњем Милановцу, свог кума иначе.

<a href="https://www.youtube.com/v/m-9R9Tia-Ko" target="_blank" rel="noopener noreferrer" class="bbc_link bbc_flash_disabled new_win">https://www.youtube.com/v/m-9R9Tia-Ko</a>


Ван мреже drajver

  • Члан Друштва
  • Бели орао
  • *****
  • Поруке: 5122
Одг: Крлежа
« Одговор #1 послато: Август 21, 2022, 04:01:07 поподне »
Прије неких годину дана Миљенко Јерговић објавио је текст под називом "Miloš Crnjanski, treći genij naših materinjih jezika", у којем је на један занимљив начин сравнио људске и књижевне биографије Крлеже, Андрића и Црњанског.
https://www.jergovic.com/ajfelov-most/milos-crnjanski-treci-genij-nasih-materinjih-jezika/

Крлежа и Црњански су некако надопуњујући антиподи, Андрић увијек ту стоји са стране. Такав је неки мој утисак. Ево неких занимљивих запажања из текста.

"Na svijet su došli u godini dana: Ivo Andrić, rodio se 9. listopada 1892, Miroslav Krleža 7. srpnja 1893., i Miloš Crnjanski 26. listopada 1893."

"Prema mobilizacijskom pozivu i rasporedu, Crnjanski i Krleža našli su se u Galiciji. Krleža je  odmah otamo vraćen zbog lošega zdravlja. Crnjanski je ranjen, i veći dio rata provodi po bečkim bolnicama. Obojica su austrougarski oficiri. Andrić nema vojnih iskustava, ali jedini među njima ima iskustvo zatvora i deportacije."

"Rečenica Andrićeva simulacija je usmenog pripovijedanja, ritmizirana, odmjerena, uvijek logična. Rečenica Krležina poput je teškog stroja, poput topionice željeza, masivna, isklična a konačna, poput rečenice kakvog proroka, često duža od stranice. Rečenica Crnjanskog prozračna je, laka, kao leptirovo krilo, kao stih koji je rastvoren u prozu, ali vazda se može vratiti u stih. Te su tri rečenice, Andrićeva, Krležina i Miloša Crnjanskog, sintaktički, iskazni temelj naših modernih književnosti."

"Svaki jezik ima svoje književne tvorce, zastupnike i branitelje. Njih su trojica i tvorci, i zastupnici, i branitelji. Svaki, u času dok ga se čita. Ali samo sva trojica čine cjelinu, koja bi funkcionirala u povijesnom, sudbinskom, ali i stilsko-sintaktičkom i leksičkom pogledu. Samo sva trojica su ukupno naše književno dvadeseto stoljeće."

"Krleža i Crnjanski bili su sličnih temperamenata. Egomanijaci. I obojica su se igrala nabijenim revolverom novinarskog posla. Krleža je umio baratati tim oružjem, a možda je imao i malo više sreće. Crnjanski u novinarstvu bio je lakogoreća ljudska nevolja. Naravno da su se u jednom trenutku riječima poklali."

"Prvi je, u kasnu zimu i rano proljeće 1975, umirao Andrić, koji se čuvao novinarstva, prejake retorike i svađa sa suvremenicima. Dvije i pol godine zatim, bio je studeni 1977, Crnjanski je počeo odbijati hranu. Nisu znali što mu je. A samo je odlučio umrijeti. Ostao je Krleža. O Andriću, koji nikad o njemu nije javno izgovorio ružnu riječ, nego samo suprotno, govorio je veoma ružno. I sve krivo. Ne bi se to moglo samo ljubomornom objasniti. O Crnjanskom, pak, s kojim je bio na jebimater, govorio je drukčije. Kao i ovaj o njemu."

"Ni jedan, ni drugi, ni treći nisu imali djece. Sva trojica, po vlastitoj odluci. I u strahu od stoljeća."

Ван мреже drajver

  • Члан Друштва
  • Бели орао
  • *****
  • Поруке: 5122
Одг: Крлежа
« Одговор #2 послато: Август 21, 2022, 04:12:21 поподне »
Нешто детаљније о односу Крлеже и Црњанског може се прочитати на страницама Крлежијане, online енциклопедије о Крлежи, а под одредницом Црњански Милош.

Ево неких цртица одатле:

"Odnos između M. Crnjanskoga i Krleže kompleksan je, obilježen krajnjom ambivalentnošću. Kritika već vrlo rano zamjećuje srodnosti u djelima dvojice pisaca-vršnjaka koji u početku književnog rada i surađuju u istim časopisima; upozorava već početkom 20-ih na zajedničku naklonost ekspresionizmu (Vinaver) te srodnosti u izboru tematike i u književnom postupku (Batušić)."

"U razgovoru s E. Čengićem (S Krležom iz dana u dan, II) K. kaže da je Crnjanskoga upoznao u Zagrebu 1917. te da su mu se svidjeli njegovi radovi objavljeni u Benešićevu Savremeniku; »družili su se i često sastajali po kavanama«. Imao je izuzetno visoko mišljenje o njegovoj nadarenosti i ono se nije mijenjalo bez obzira na radikalizaciju desnih ideja M. Crnjanskog u toku 30-ih godina. Međutim, po tome Krležinu iskazu, nisu se osobno susretali nakon svađe u beogradskom hotelu »Moskva« u prosincu 1925. kad je Crnjanski napao Krležu da pisanjem o Sovjetskom Savezu propagira komunističke ideje te da je moskovski plaćenik."

"God. 1934. Crnjanski objavljuje članak Oklevetani rat (Vreme, 16. III. 1934) u kojem piše protiv pacifizma zasnovanog na defetizmu, na »klevetanju rata i vojnika«. On tvrdi da rat potiče u narodu i u pojedincima »najviše moralne vrednosti« te da »nikakva državna organizacija, pa ni partijska, ne vredi ništa bez vojničkih vrlina«. Upozorava da »klevetanje rata« jest usmjereno protiv srbijanske ratničke tradicije: »jer ako uprljate ratove Srbije, jedini kapital u nas koji nije proćerdan, što ćete imati tom namučenom narodu lepoga reći?«"

"Te stavove Crnjanskoga Krleža polemički komentira u tekstu M. Crnjanski o ratu (Danas, 1934, knj. II, br. 4)... Napominje sarkastično da je taj ratničko-maskulinilni pisac ponajbolji kao »lirik bizaran i ženskast u najosetnijim trenucima svoga stvaranja«."

"U poenti polemike Crnjanski optužuje Krležu da se on radikalno mijenjao jer je taj »danas odlučni pacifist« 1915, »godine kad je Srbija propala«, u Obzoru objavio ogroman članak »koji uzdiže u nebesa barona Konrada fon Hetcendorfa, šefa austrijskog generalnog štaba«, čime se dovodi u pitanje moralno pokriće njegova pacifizma."

"Krleža, koji je godinama objašnjavao ironijsku prirodu svojih hiperbola u Barunu Konradu te je definitivnu obranu demonstrirao u knjizi Moj obračun s njima (1932), nije se osvrtao na protunapad M. Crnjanskoga. Ideološki i književni putovi dvojice pisaca definitivno su se razdvojili."