Да ли је гаф, фора старог вука Паје Вуисића (у филму деда Музафер), или нешто друго?
У филму „Отац на службеном путу“, кад Музаферу дође из војске млађи син његов (Емир Хаџихафизбеговић), овај га изљуби три пута. Иначе се сви други у филму љубе по два пута.
Или су се можда босански муслимани, она старија покољења, некад заиста љубили три пута, по узору на претке?
И још један из истог филма: на сахрани комшије породице Малкоч, чика Влада Петровића, његова жена Илонка (Ева Рас), Мађарица (Ева обично у нашој кинематографији и глуми Мађарице), крсти се отвореном шаком, али православно, прво десно па лево раме... Гаф или нека Кустина фора...?
Гледао сам овај филм х пута, вечерас тек приметих ове детаље.
Абдулах Сидран је и сам у недавном интервјуу за "Недељник" писао о томе, не у смислу "гафова" већ нелогичности око којих је он имао спорове са Емиром Кустурицом, као режисером. Преносим само део:
Kakva je bila vaša saradnja sa Emirom Kusturicom? Koliko ste se u tom kreativnom procesu dopunjavali, a koliko gložili?Ja sam u kinematografiji boravio i djelovao – kao gost. Sa toga gostovanja vratio sam se prije mnogo godina. Moram priznati da sam imao sreću da je moje tekstove uzeo maksimalno darovit čovjek i od njih napravio više nego dobre filmove. Imali smo tokom procesa rada poneku kavgu, kreativnu kavgu. On nešto predlaže, ja neću da prihvatim dok mi ne dokaže punu osnovanost ideje, itd.
Tvrdoglav ja, tvrdoglav on. Bukvalno se držim logike, a on to umije relativizirati, uvjeren da postoji ono što se zove ‘filmska logika’. Ja tad opsujem svaku logiku koja je suprotna običnoj logici. Нeću ja da prihvatim to i to i nema razgovora.
Evo, uzmite svoje mobitele i ukucajte samo: „Čkalja se kupa“. Scena iz neke stare beogradske TV serije, drame, čega li. On je parafrazira, na početku „Oca na službenom putu“.
A šta je tu onaj djed Muzafer? Igra ga Paja Vuisić. Impresivan fizikum. Kupa ga u teknetu kćer, igra je Mira Karanović. Šta je tu problem? Takva je stvar bila i ostala nezamisliva u bosanskoj, muslimanskoj porodici, apsolutno je nemoguće to da šćerka kupa gologuzog oca. Ali se tu režiser vodi ekspresijom slike/kadra, i zanemaruje logiku.
Režiser je fasciniran – pa će i kino-publikum biti fasciniran – ekspresijom slike: golemo debelo tijelo, u tijesnom teknetu, po njemu voda iz limenog bokala...raja se odmah smije. A onda analiziraj rečenicu koju on izgovara: „Drugi jebu, a ti se, Muzafere, kupaj.“
Šta je smisao? Logika kazuje da više j. onaj koji se više kupa, ili, da se više kupa onaj koji više j. Šta je tu ideja? Ne postoji logički temelj. Ta je rečenica stupidarija. Još to izgovara čovjek
kog kupa ćerka. O tim se stvarima mi svađamo i on uvijek kaže: „Da, ti si u pravu, nema logike, ali postoji filmska logika.“ A ja mu uvijek kažem: „Jebem ja svaku logiku koja je protiv logike.“