Одлична запажања о аутохтонизму од стране Пауна С. Дурлића из његовог дела: "Власи на крају пута":
"Autohtonizam je eskapistički model koji počiva na psihološkom mehanizmu regresije, to jest vraćanja u prošlost kao rešenje za neku kolektivnu frustraciju, i to onu najdalju prošlost,poznatu po nekom velikom otkriću, koje se kao opšte popularno, može glorifikovati i koristiti kao opijat za laičke mase. U nedostatku velikog otkrića, autohtonisti su u stanju da ga izmisle, jer je njihova publika spremna da i veliku laž prihvati kao istinu. Kao populistička propaganda teorija može biti benigna, jer tada strada samo akademska istina, ali ako se spoji sa sumanutim političkim idejama, kao što je na primer bio Hitlerov nacizam, onda su katastrofe velikih razmera neminovne."
"Da ne ispustimo iz vida postojanje paralelnog, srpskog „autohtonizma” koji deli srpsku nacionalnu istoriju na zvaničnu i zabranjenu, a u ovoj drugoj nalazi svakojaka čudesa koja Srbe u svojim očima treba da digne toliko visoko, da ih nikakva zemaljska kriza više ne može dohvatiti."
"Autohtonizam kao gledište na društvene procese, dakle kao pretenzija da bude vrsta neprikosnovenog, objektivnog zakona, duboko je faličan, jer počiva na hipotezi da se čovek ne kreće, da stotinama godina, vekovima i milenijumima stoji u mestu, i to naročito na onom koje su arheolozi otkrili kao znamenito! Na njihovu žalost, samo je privid i obmana teza da su društveni procesi statični, oni su zapravo toliko dinamični i njihova promena je toliko očigledna, da je primećuju i obični ljudi čije su percepcije čulne i neposredne, a tumačenje oslobođeno svake ideologije.Često su meni na terenu obični Vlasi seljaci govorili kako „jedno imanje može da izdrži najviše četiri kolena, a onda, ako ne zapusti, preuzme ga drugi rod, druga familija, ili drugi neki narod!” Ove mikro promene su pravilnost koja se odražava i na makro planu. Ljudi se neprestano kreću i epohe smenjuju, a razlozi koji ih na to teraju su mnogostruki. Cilj je ostao isti, kao i na stupnju dok su ljudi bili primati: obezbediti stabilan izvor hrane, jer se hrana stalno izmiče, i traži da se ide za njom dan i noć, kroz godine i vekove."