Kako ovde ne pomenuti pripovetku Kad mrtvi prozbore...
Grigorija Božovića. Evo ukratko suštine:
Kada stari Biljal Rustem u vreme ramazanskog posta kada se klanja teravija ( muslimanska molitva )zove hodžu u svoj dom da pominje njegove pretke i klanja za njihove duše.
Redjaju se i pominju preci Rustemovi Malisori, al' kad dodje na red Dragaš Ognjen...pa Radim, Milosav..hodža ustuknuo.
A stari Rustem mu kaza: Šta reče Kauri!? Iako su moli za njih bre, da ti sad ne isteram zube..Za njih moli Dečanski iguman a on kaže Kauri!! A ti si mi bolji Turčin od mene rdjo varoška. A ono mi je tobože musliman od sedam stotina godina .
E..budalo!
Izmoli hodža molitvu do kraja:
Alah rajmetejlesun! Molitva sa svrši.
Biljal Rustem prekrsti noge, pa sav ozarena u licu podviknu na mlade da navale na halvu, voće šurupe i kave.
Naravno, drugi je osećaj pročitati celu...