Аутор Тема: Prva muzička scena.  (Прочитано 393 пута)

Ван мреже Iєшɑ

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 175
  • Припɑдник сɑȋтɑ: 6. XII 2018.−
    • Kotraža sajt
Prva muzička scena.
« послато: Април 15, 2023, 12:29:29 поподне »
Nastankom i razvojem audio i video tehnike i nastankom i razvojem večne simbioze iste sa novinarstvom, nastale su javna scena i profesionalna zanimanja pevača i glumaca u savremenom smislu. Tako se formirao novi sloj društva, danas poznat kao jet-set.

Svi današnji naraštaji znaju ko je bio Predrag Živković - Tozovac (1936-2021), Toma Zdravković (1938-1991), Lepa Lukić (1940), Šaban Šaulić (1951-2019), Miroslav Ilić (1950), Vesna Zmijanac (1957), Džej Ramadanovski (1964-2020) itd. ... Ali ne i to koji su sve ljudi činili prvu srpsku (, a i jugoslavensku) muzičku scenu...

Prvi srpski profesionalni pevač u savremenom smislu, nesumnjivo beše Mijat Mijatović (1887-1937). Potom je usledio niz pevača novog naraštaja, a neki od njih su Milan Timotić Bata (1908-1988), Borisav Bora Janjić Šapčanin (1905-1965), Sofija Sofka Vasiljević Nikolić (1907-1982), Vuka Šeherović (1903-1976), Dragiša Nedović (1916-1966) itd.

Ova tema otvorena je sa ciljem da se u njoj govori o pevačima, ali i o ostalim muzičarima, dakle sviračima, tekstopiscima itd. iz vremena predratne i međuratne Srbije, o njihovom poreklu, životu, poslu, postignućima i ostavštini. Ukratko, da bi se čuvale uspomene na njih. Mi im to svakako dugujemo.

« Последња измена: Април 15, 2023, 12:32:51 поподне Ješo »
Новɑковић / Iєшић – „Iєшɑ“.
Iєшић Новɑковoг Симонов (1795.−1853.) и Милєнин (1801.−1864.) потомɑк.

Ван мреже Iєшɑ

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 175
  • Припɑдник сɑȋтɑ: 6. XII 2018.−
    • Kotraža sajt
Одг: Prva muzička scena.
« Одговор #1 послато: Април 17, 2023, 12:04:11 поподне »
Milan Timotić - Bata (Banovo Polje kod Bogatića, Srbija, 1908 - Čikago, SAD, 1988).


Rodio se 1908. godine u Šapcu. Kao mali preležao je šarlah i njegovi roditelji su se bojali da će ostati nem, jer dok se od istog oporavljao, duže vreme nije mogao da govori. Srećom nije bilo tako. Nakon završenja gimnazije u Šapcu, otišao je u Beograd gde je završio pravni fakultet, a potom je radio kao opštinski službenik. Od malena njegova prva ljubav beše muzika.

Zato je Milan počeo da nastupa po amaterskim koncertima, vežbao je glas i uskoro postao stalni član Kraljeske opere. Negujući narodnu muziku i relativno brzo i dobro napredujući u ovom poslu, počeo je pevati na Radio Beogradu, što ga je učinilo poznatim. Prve gramofonske ploče snimio je za izdavačku kuću - Odeon, 1927. godine.

Tokom međuratnog perioda bio je jedan od najčuvenijih pevača narodne i popularne, tj. zabavne muzike, kako se to govorilo u njegovo vreme. Snimao je ploče za produkcijske kuće Odeon i Edison Bell Penkala. Često je gostovao u emisijama radio Beograda. Zbog sličnosti njegovog glasa sa glasom pevača Mijata Mijatovića (1887-1937), bio je poznat kao - Novi Mijat.

Do Drugog Svetskog rata živeo je u Beogradu. Bio je član Beogradske opere, pevao je na Radio Beogradu i u Bečkoj operi. U slobodno vreme se družio u Šapcu sa prijateljima. Pojavio se u filmu - Priča jednog grada - produkcije Artistik filma, iz 1941. godine. Film je režirao Jevrejin Maks Kalmić, kog streljaše nemački nacisti iste godine. Deo tog filma se pojavljuje u filmu Maratonci trče počasni krug (1982), kao i Timotićeva pesma - Svi vi što maštate o sreći.

Propast Jugoslavije 1941. godine, doživeo je služeći vojni rok u Bjeljini. Tokom rata boravio je u Valjevu i Užicu. Bio je ženjen Milenom Vuković, ali nisu imali dece pa su se razveli. Posle Drugog Svetskog rata, kao pristalica JVO i osuđenik na smrt od novog režima, napustio je otadžbinu i otišao je u Austriju. Živeo je u Salcburgu, gde se bavio operom i snimio dva filma, a potom u Beču, kao pravnik.

Iz Austrije se preselio u SAD, živeo je najpre u Njujorku, a zatim u Čikagu. Tu je upoznao četvrt veka mlađu pijanistkinju Džoan Kornel, 1959., a dve godine kasnije su se venčali. Zajedno sa mladom suprugom je održavao koncerte i snimao je pesme za produkcijsku kuću Balkan. Daleko od otadžbine i zavičaja, pomalo zaboravljen, umro je u Čikagu 1988. godine u 80. god. starosti. Ostavština njegovog raznovrsnog i bogatog muzičkog stvaralaštva nije sasvim u potpunosti istražena.
Новɑковић / Iєшић – „Iєшɑ“.
Iєшић Новɑковoг Симонов (1795.−1853.) и Милєнин (1801.−1864.) потомɑк.