Древна ДНК

ДНК порекло > Aрхеологија и археогенетика

Древна ДНК

<< < (132/138) > >>

CosicZ:
О пореклу мачака у централној Европи.
https://www.researchgate.net/publication/324089744_Human-mediated_dispersal_of_cats_in_the_Neolithic_Central_Europe
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29588507/
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6221894/

--- Цитат ---Archeological and genetic evidence suggest that all domestic cats derived from the Near Eastern wildcat (Felis silvestris lybica) and were first domesticated in the Near East around 10,000 years ago. The spread of the domesticated form in Europe occurred much later, primarily mediated by Greek and Phoenician traders and afterward by Romans who introduced cats to Western and Central Europe around 2000 years ago. We investigated mtDNA of Holocene Felis remains and provide evidence of an unexpectedly early presence of cats bearing the Near Eastern wildcat mtDNA haplotypes in Central Europe, being ahead of Roman period by over 2000 years. The appearance of the Near Eastern wildcats in Central Europe coincides with the peak of Neolithic settlement density, moreover most of those cats belonged to the same mtDNA lineages as those domesticated in the Near East. Thus, although we cannot fully exclude that the Near Eastern wildcats appeared in Central Europe as a result of introgression with European wildcat, our findings support the hypothesis that the Near Eastern wildcats spread across Europe together with the first farmers, perhaps as commensal animals. We also found that cats dated to the Neolithic period belonged to different mtDNA lineages than those brought to Central Europe in Roman times, this supports the hypothesis that the gene pool of contemporary European domestic cats might have been established from two different source populations that contributed in different periods.
--- Крај цитата ---

--- Цитат ---Fig. 1 Phylogeny of Holocene and recent cats. Bayesian phylogeny based on 160 mtDNA haplotypes of Holocene and recent cats. Haplotypes of studied samples are given in bold. Numbers at nodes indicate posterior probability and SH support values obtained with Bayesian and maximum likelihood approaches, respectively. The tree was rooted with sequence of Felis margarita (data not shown)
--- Крај цитата ---

--- Цитат ---Calibrated radiocarbon ages of the Holocene cat remains. Calibration and δ18O curves are given according to Bronk Ramsey (2009). The climatic proxies set in the same scale are given after Starkel et al. (2006, 2013). Information about excavation context and mtDNA lineage of F.s. lybica/catus specimens are given next to age probability distribution
--- Крај цитата ---

нцп:

Bioarchaeological and palaeogenomic portrait of two Pompeians that died during the eruption of Vesuvius in 79 AD

https://www.nature.com/articles/s41598-022-10899-1

26.05.2022.

Casa del Fabbro

Анализиране 2 јединке: мушкарац А (164cm) и жена В (151cm).

Само је мушкарац био подобан за анализу.

Хаплогрупа митохондријалне ДНК - припада хаплогрупи кладе ХВ0а, главној монофилетској грани ХВ0 и субклади хаплогрупе ХВ која митохондријска лоза је одсутна међу објављеним римским царским појединцима из Италије. У Европи, први доказ о хаплогрупи ХВ потиче од појединца из магдаленског периода из Шпаније, док је у Италији од мезолита хаплогрупа ХВ повезана са раним расељавањем људи у Евроазији након последњег глацијалног максимума. Неравномерно је распрострањена широм Европе са највишим фреквенцијама на Блиском истоку (~11%) 33 , у јужној Европи (од ~4% до ~11%) 34 и на Балканском полуострву (~8%) 35 . ХВ0а међу постојећим популацијама, честа је на Сардинији.

Утврђено је да појединац А, иако са малом покривеношћ, припада линији Y-хромозома А-М13 (А1б1б2б), реткој линији која је одсутна међу древним појединцима са италијанског полуострва, углавном пронађена у источној Африци (~ 40 %), али са познатим појавама, са много нижим фреквенцијама, на Блиском истоку (Турска, Јемен, Египат, Палестина, Јордан, Оман и Саудијска Арабија) и на медитеранским острвима Сардинија, Кипар и Лезбос.

Низводно од А-М13 појединац А је постављен на А-В5880, која садржи све А-М13 позитивне Сардинце из прошлих студија, а датирано је да је спајање било пре око 7,62 (± 0,92) хиљада година .

Никац:
Анимација генетичке слике Хрватске од неолита до данас, с Антрогенике:

CosicZ:
Са https://inantro.hr/projekti/medunarodni-projekti/

--- Цитат ---MEĐUNARODNI ZNANSTVENI PROJEKTI
BIOLOŠKA ANTROPOLOGIJA I BIOMEDICINA:

Austrijska zaklada za znanost:
RECONSTRUCTION OF GENETIC DIVERSITY AND MIGRATORY PATTERNS OF LATE AVAR POPULATION USING ANCIENT DNA ANALYSIS / 2021.-2022., Austrijska zaklada za znanost, Joint Excellence in Science and Humanities (JESH), voditeljica projekta: dr. sc. Dubravka Havaš Auguštin

Naslov: Rekonstrukcija genetičke raznolikosti i migracijskih obrazaca kasne avarske populacije pomoću analize drevne DNA

Trajanje: 2021. – 2022.

Financiranje: program Joint Excellence in Science and Humanities (JESH)

Voditeljica: dr. sc. Dubravka Havaš Auguštin, Centar za primijenjenu bioantropologiju, Institut za antropologiju, Zagreb, Hrvatska

Suradnici:

sc. Jelena Šarac, Centar za primijenjenu bioantropologiju, Institut za antropologiju, Zagreb, Hrvatska
sc. Mario Novak, Centar za primijenjenu bioantropologiju, Institut za antropologiju, Zagreb, Hrvatska
prof. dr. sc. Ron Pinhasi, Odjel za evolucijsku antropologiju, Sveučilište u Beču, Beč, Austrija
Sažetak:

Prema povijesnim i arheološkim nalazima, Avari su u srednju Europu stigli iz srednjih euroazijskih stepa u 6. stoljeću. Tijekom 200 godina njihove vladavine sve do propasti Avarskog kaganata ostavili su značajan trag, kako u materijalnim dobrima, tako i u arheološkim nalazima koji se mogu vidjeti na mnogim mjestima iskopavanja u Panonskom bazenu. Ipak, vrlo je malo poznato o njihovim migracijskim obrascima, genetičkoj povijesti i utjecaju na genetičku strukturu suvremenih Europljana. Svega nekoliko nedavnih genetičkih studija različitih avarskih skupina iz srednje Europe potvrdilo je kako je njihovo podrijetlo najvjerojatnije azijsko, što je vidljivo iz veće zastupljenosti haplogrupa mtDNA i Y kromosoma specifičnih za azijske populacije. Međutim, stupanj miješanja s različitim avarskim i drugim populacijama ostao je uglavnom neriješen. Nadalje, podaci o genetičkom podrijetlu Avara s područja Hrvatske u potpunosti nedostaju te je njihova povezanost s drugim avarskim ili slavenskim populacijama još uvijek nepoznata. Cilj ovog projekta je istražiti genetičku raznolikost populacije Avara s groblja Šarengrad iz kasnog avarskog razdoblja (8. stoljeće), korištenjem tehnologije sekvenciranja sljedeće generacije (engl. next generation sequencing, NGS) koja je nedavno omogućila značajne iskorake u proučavanju drevne DNA. Kompletna obrada uzoraka i analiza podataka obavit će se u jednom od najboljih europskih laboratorija za drevnu DNA analizu na Odjelu za evolucijsku antropologiju Sveučilišta u Beču kod prof. Rona Pinhasija. Dobiveni rezultati drevnih genoma Avara pružit će uvid u njihovo matrilinealno i patrilinealno nasljeđe te će biti povezani s podacima (bio)arheologije (kontekstualna analiza grobnih dobara, spola, starenja, patologije). Rezultati ovog projekta dat će odgovore na složena pitanja o avarskom načinu života, društvenoj organizaciji i njihovim migracijskim putevima na širem europskom području koja su stoljećima bila nerazriješena.

TRACING THE SLAVIC ORIGINS OF CROATIANS USING ANCIENT GENOMES / 2021.-2022., Austrijska zaklada za znanost, Joint Excellence in Science and Humanities (JESH) voditeljica projekta: dr. sc. Jelena Šarac

NAZIV PROJEKTA: Tragajući za slavenskim korijenima hrvatske populacije pomoću analize drevnih genoma

TRAJANJE PROJEKTA: 2021. – 2022.

FINANCIRANJE PROJEKTA: Austrijska akademija znanosti, JESH program

VODITELJ PROJEKTA: dr. sc. Jelena Šarac

SURADNICI:

sc. Dubravka Havaš Auguštin, Centar za primijenjenu bioantropologiju, Institut za antropologiju, Zagreb, Hrvatska
sc. Mario Novak, Centar za primijenjenu bioantropologiju, Institut za antropologiju, Zagreb, Hrvatska
prof. dr. sc. Ron Pinhasi, Departmen of Evolutionary Anthropology, University of Vienna, Vienna, Austria
SAŽETAK:

Razvoj tehnologije sekvenciranja sljedeće generacije i prepoznavanje koštanih ostataka kao bogatog izvora očuvane DNK, pretvorile su analize drevne DNK u revolucionarno novo oruđe za istraživanje prošlosti. Budući da se još uvijek malo zna o utjecaju različitih skupina stanovništva u srednjovjekovno doba (Slaveni, Avari, Huni, Mađari itd.) na genetički krajolik jugoistočne Europe i same Hrvatske, postalo je moguće analize drevne DNK iskoristiti za stjecanje novih spoznaja. Iako je fenomen „slavizacije“ Europe opisan u pisanim izvorima, pitanje materijalnih ostataka i dokaza o širenju Slavena u Hrvatsku i dalje je predmet rasprava i nejasno je u kojoj je mjeri ta srednjovjekovna kulturna transformacija utjecala na genetički krajolik Hrvatske. Stoga će ovaj projekt analizirati drevnu DNK jedinki s arheološkog nalazišta Jagodnjak-Krčevine u istočnoj Hrvatskoj koristeći tehnologiju sekvenciranja sljedeće generacije (NGS) kako bi se proširilo i produbilo znanje o 1000-godišnjem srednjovjekovnom razdoblju današnjeg hrvatskog teritorija. Obrada uzoraka i analiza podataka provest će se u specijaliziranom laboratoriju za analize drevne DNK na Sveučilištu u Beču, u suradnji s prof. dr. sc. Ronom Pinhasijem. Projektne aktivnosti uključivat će pripremu biblioteka drevne DNK, sekvenciranje uzoraka drevne DNK na Illumina platformi, bioinformatičku i biostatističku analizu podataka te izradu znanstvene publikacije na temelju rezultata projekta. Dobiveni rezultati pomoći će rasvijetliti utjecaj slavenskih migracija u ranom srednjem vijeku na hrvatski genetički krajolik, utvrditi stupanj miješanja između autohtone hrvatske populacije i pridošlica iz istočne/srednje Europe te omogućiti dublju karakterizaciju glavnih sastavnica genskog bazena srednjovjekovne Hrvatske na temelju sinteze podataka o drevnim autosomima, mitohondrijskoj DNK i kromosomima Y. Projekt će također omogućiti uvid u opće zdravstveno stanje istraživanje populacije i spolno uvjetovane migracijske događaje u testiranom ruralnom stanovništvu iz istočne Hrvatske.
--- Крај цитата ---

CosicZ:
наставак

--- Цитат ---BIOARHEOLGIJA I ARHEOLOGIJA:

HORIZON 2020:
SMART INTEGRATION OF GENETICS WITH SCIENCES OF THE PAST IN CORATIA: MINDING AND MENDING THE GAP (MendTheGap) (2016. – 2019., European Commission, HORIZON 2020, voditelj: prof. dr. sc. Stašo Forenbaher)

Horizon 2020 (H2020-TWINN-2015)
Web: http://mendthegap.agr.hr/
Smart Integration of Genetics with Sciences of the Past in Croatia: Minding and Mending the Gap (MendTheGap)
(692249 – MendTheGap)
Project duration: 1 February 2016 – 31 January 2019
Coordinator: CrEAMA (Croatian Eastern-Adriatic MIT disciplinary Archaeology Initiative)
(University of Zagreb Faculty of Agronomy, Croatian Academy of Sciences and Arts, Institute for Anthropological Research, University of Zagreb Faculty of Science, Croatian Natural History Museum, Cultural Centre Vela Luka)
Partners:
University of Cambridge (Cambridge, Great Britain)
University of Pisa (Pisa, Italy)

Summary of the project:

The first goal is to establish and integrate the existing MIT disciplinary scientific research community in Croatia. The second goal is to upgrade and intensify scientific research of CrEAMA Initiative by utilising recent methodological achievements in genetics (NGS) and other biological disciplines (GMM). The third goal is to foster integration of the CrEAMA Initiative into ERA. Our last goal is to commercialise and integrate the CrEAMA Initiative research with the needs of society (local community) at the local (Korčula Island), regional (Dalmatia), national, European (web) and global (web) level.

Bilateralni projekt Znanstveno –tehnološke suradnje s Mađarskom uz Ministarstvo znanosti i obrazovanja:
NAKON PROPASTI DREVNIH SVJETOVA – ŽIVOT I SMRT NA GRANICAMA GEPIDSKOG KRALJEVSTVA (2021. – 2023., Bilateralni projekt Znanstveno –tehnološke suradnje s Mađarskom, Ministarstvo znanosti i obrazovanja,voditelj projekta s Hrvatske strane: Dr. sc. Ivor Janković, Institut za antropologiju;voditelj projekta s Mađarske strane: Dr. sc. Tamás Szeczey, Hungarian Natural History Musem)
Projektni tim:
Dr. sc. Mario Novak, Institut za antropologiju
Mario Carić, Instsitut za antropologiju
Dr. sc. Željka Bedić, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Anita Rapan Papeša, Gradski muzej Vinkovci
Dr. sc. Zsófia Rácz, Eötvös Loránd University, Institute for Archaeological Sciences
Dr. sc. Tamás Hajdu, Hungarian Natural History Musem
Krisztián Kiss, Hungarian Natural History Musem
Orsolya László, Hungarian Natural History Musem

Opis projekta:
Prelazak iz kasne antike u rani srednji vijek u Karpatskoj kotlini je razdoblje brojnih političkih i društvenih promjena koje su rezultat propasti Zapadnog Rimskog Carstva i Hunske države. Stanovništvo ovog područja bilo je vrlo heterogeno što je posljedica uzastopnih migracijskih valova, a multietničku strukturu čine zajednice germanskih plemena iz stepskih područja i lokalni kasnoantički elementi. U borbama za vlast koje su uslijedile nakon propasti hunske hegemonije kao pobjednici izašli su Gepidi, germanska skupina nastanjena na istočnim i južnim dijelovima Karpatske kotline, koji su na tom području utemeljili svoje kraljevstvo (452.-568. god.). Gepidsko kraljevstvo je svoje političke temelje baziralo na zapadnoeuropskim tradicijama ranog srednjeg vijeka za razliku od države Huna koja se temeljila na nomadskim tradicijama iz Azije. Društvene i političke transformacije imale su za posljedicu značajne promjene u strukturi stanovništva, načinu života i općem zdravlju zajednica koje su tvorile novoustanovljeno kraljevstvo.

Predloženi projekt će pokušati steći bolji uvid u: (i) populacijsku homogenost / heterogenost tijekom gepidskog razdoblja; (ii) obilježja strukture stanovništva gepidskog doba u svjetlu političkih i kulturnih promjena; (iii) zdravstveni status populacija gepidskog razdoblja i promjene u načinu života i prehrani. Transformacija društveno-političkih sustava tijekom 5. stoljeća utjecala je i na živote tadašnjih ljudi. Promjene u načinu života kao i promjene gustoće stanovništva i mobilnosti su čimbenici koji imali značajan utjecaj na zdravstveni status. Kako bi bolje razumjeli epidemiološku situaciju potrebno je istražiti starosnu i spolnu učestalost određenih bolesti, njihovo prostornu raširenost te moguće spolne i dobne razlike razlike u prehrani.

Max Planck Institute for Evolutionary Anthropology:
THE NEANDERTAL GENOME PROJECT (2008. – 2011., Max Planck Institute for Evolutionary Anthropology, Njemačka, voditelj: akademik Pavao Rudan)
Voditelj projekta: Prof. Svante Paabo, Max Planck Institut za evolucijsku antropologiju, Leipzig, Njemačka
Voditelj hrvatskog istraživačkog tima: Akademik Pavao Rudan
Partneri:
Institut za antropologiju, Zagreb
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Berlin-Brandenburška akademija

An international consortium of researchers has sequenced the genome of our closest relative, the Neandertal.
In a paper released in Science on May 7, 2010 the team reports the sequencing of an initial draft of the genome. The sequence was generated from several Neandertal fossils from Croatia, Germany, Spain and Russia using high-throughput sequencing technologies.
Results indicate that Neandertals are slightly more closely related to modern humans outside Africa. The team also identified several genomic regions that appear to have played an important role during human evolution.

--- Крај цитата ---
http://pastlives.inantro.hr/
http://prehistria.inantro.hr/en/home_page/
https://www.eva.mpg.de/genetics/genome-projects/neandertal/draft-neandertal-genome
http://inealcost.inantro.hr/

Навигација