Иако нема превише тестираних Херцеговаца, на основу досадашњих резултата се не може успоставити нека веза са грчким крајевима. Видећемо какво је стање на терену након тестирања у Херцеговини.
Одувек су звучале занимљиво те теорије о сеоби Влаха из Епира и Тесалије, али и оних са простора Македоније и Албаније (Храбак, Скарић, итд.). Ако гледамо по хаплогрупама, то би по Херцеговини могли бити носиоци неких E, J, и R1b подграна, али вероватно и I2a DN и R1a, пошто и њих има у поменутим крајевима.
"Hercegovaki Vlasi doseljeni su iz Tesalije, Epira i Makedonije. B. Hrabak zakljuuje da su najznaajnija staništa “vlaha-romana” bila “ u Tesaliji, odakle su i naši hercegovaki vlasi .Neki potomci tih doseljenih Vlaha, koji su govorili posebnim jezikom, mogu se po svojim imenima ili prezimenima i danas prepoznati.
Prva najstarija faza doseljivanja stocara u Hercegovinu nastala je dolaskom starobalkanskih katuna “arbanaškog tipa” iz današnje Metohije, zapadne Makedonije i Albanije preko Zete i to najkasnije poetkom XIII. stoljeca.
Druga faza doseljivanja Vlaha u Hercegovinu povezana je s dolaskom bosanske vlasti oko 1330. godine kada se spominju vlaški katuni. “ Ti vlasi nisu bili arbanaškog porekla i pokazuju viši stepen organizacije; nisu poreklom od istog roda, nastupaju sa mnogo više slovenskih imena i oni doprinose punoj slavizaciji zatecenih ‘vlaha’ arbanaškog porekla. U Hercegovini kao deo bosanske države, u kojoj je feudalni sistem bio mnogo blaži nego u Vizantiji, bugarskoj i srpskoj državi, sve više dolaze nove vlaške grupe i tu, u Hercegovini, koja pruža i zimski boravak stoci, stvaraju neku vrstu nove ‘Vlahije’, posle one u Tesaliji, odakle je tako e bio izvestan broj skupina. Najživlje naseljavanje vlaha u Hercegovini tako traje od oko 1330. do oko 1420. godine. Pojava Turaka ubrzala je dobežavanje vlaha na Ston i dubrovacku teritoriju poslednje decenije XIV. veka."
Извор: Иван Мужић, "Власи и старобалканска претхришћанска симболика јелена на стећцима"
И на основу писања И. Мужића, који се углавном ослањао на Храбака, може се закључити да је у Херцеговини било Влаха и влаха.
Интересантан рад генерално. Мужић се осврнуо и на антрополошке особине неких влашких скупина. Тако се нпр. Власи из Тесалије разликују по особинама од Грка из тих крајева, али зато доста подсећају на Влахе из Македоније, што је по аутору још један доказ о миграцијама тесалских Влаха.