Мађари који су дојахали у Панонију нису били хомоген народ, него конгломерат разних турскијских, угро-финских, кавкаских и иранских племена.
Прото-Мађари су имали туркијску елиту, Арпад је био туркијског порекла.
Могуће је и да је већина народа била туркијског порекла, зато што скелети у раним мађарским некрополама из 9-ог и 10-ог века углавном припадају туранидској и памиридској раси.
Sedam vezira (mađ. A hét vezér), je pojam koji se koristi u mađarskoj istoriji koja se odnosi na period 9. veka, kada su se Mađari doselili u današnje krajeve Karpatskog basena i Panonske nizije.
Значи, седам племена истог или сличног порекла и три хазарска су дошла у "коалицији" под вођством Арпада...Једино је питање када су и зашто узели за заједничко име, име "Мађар", које је само једно од тих седам племена
Reč vezir (mađ. vezér), u mađarskom jeziku ima značenje vođa, voditi (vezetni). Tako da drugi oblik ovog pojma se može prevesti i kao Sedam vođa.
Prilikom doseljavanja, koje se dogodilo u 9. veku pod vođstvom Arpada (mađ. Árpád), Mađari su došli u konfederaciji od sedam mađarskih i tri hazarska plemena.
Prilikom doseljavanja, svako od plemena (törzs), je osnovalo svoje osnovno stanišne ili jezgro (törzsi települést). Imena sedam plemena su:
Tarjan (Tarján)
Jene (Jenő)
Ker (Kér)
Kesi (Keszi)
Njek (Nyék)
Međer (Megyer)
Kirtđarmat (Kürtgyarmat)
Po srednjovekovnim podacima, podacima iz Letopisa Mađara, svaki od sedam vezira, prilikom polaska iz Etelkeza, se obavezao krvnom zakletvom na međusobnu vernost. Ovaj ritual se sastojao iz mešanja krvi svih vezira u jednoj posudi. Ova čin, krvna zakletva, se spominje u od strane Anonimusa hroničara mađarskog kralja Bele III u njegovom delu Letopis Mađara