Nebojša Drašković: Čevsko Zaljuće i Donji Kraj sela u plemenu Ozrinića, Beograd 1999. Str. 500
Damjanovići (Dragojevići)- Čevljani
"Damjanovići vode poreklo od Damjana Vukašinova Dragojevića, i njegova dva sina harambaši Živka i Novaka. Harambaša Živko Damjanović se pominje 1710, 1723. i 1754. godine i opjevan je kao veliki junak u više epskih pjesama. Živko je u mladosti živio u Vojnićima na Čevu, ali je kasnije protjerao starosjedeoce iz Križeva dola, i od tada Damjanovići drže Križev do. Poznato je da je Živko imao tri sina od kojih se jedan zvao Dajica. Damjanovići su hrabro četovali sa drugim Ozrinićima po Hercegovini i okolini Nikšića, a neki se se tamo i iseljavali ali niko od njih nije zadržao prezime Damjanovići. Neki Damjanovići iseljeni u Zeti zadržali su prezime, Zbog velikog iseljavanja Damjanovića je na Čevu u Križevom dolu 1839. godine svega 4 kuće (Mićo Dragov, Pero Zrnov i drugi). Damjanovića je bilo na Čevu 1911. godine- 11 kuća, 1941. godine- 13 kuća. 1971. godine-7 kuća. Damjanovići ovako broje pasove: knez Dragoje-Vukašin-DAMJAN-Novak-Andrija-Drago-Mićo-Zeko-Ilija-Đuro-Duško-Miloš. Damjanovići slave Aranđelov dan (21. novembar), a prislužuju Ilin dan(2. avgusta)".
Stanojevići- Velestovci Str. 506- 507
"...znameniti su Damjanovići Stanojevići: knez Krceta Damjanović, Blagota Ilin Damjanović, stotinaš Ćiro Milošev Damjanović, perjanik Petar Tomašev Damjanović, i kapetan Ilija Jovičin Damjanović..."
Đorđe Vukotić Čevski, Pleme Čevljani ili Ozrinići. Beograd, 1998. Str. 87
Knez Vukašin Dragojev
"On je treći sin vojvode Dragoja. Kneževsku titulu nasledio je od svog tasta kneza Radusina. To je sve što se zn za ovog kneza. Vukašin je imao čak osam sinova i barem dve kćeri. Sinovi su se zvali Andrija, Vukota, Damjan, Mićun(Mića) Vuk, Vukadin, Janko, Dragoje (Drago). Nisu sačuvana imena kćeri, ali se zna da je jedna udata sa banjskog kneza Pera Slavujevića, a druga za kneza Sladoja Vujačića. Ni o Vukašinovim sinovima se ne zna mnogo, osim za Vukotu i Andriju, ali ćemo o njima više reći u narednim odeljcima. Damjanovići na Čevu su brojni i na Čevu Ozrovića i u rasijanju. Od njih je najpoznatiji Damjanov sin harambaša Živko. Sačuvani podaci kazuju da je bio veliki junak. Mićini potomci su se iselili u Srbiju u drugoj polovini 18. veka. Prema podacima hercegovinskog arhiva, za Vuka se kaže da je imao sina Cvetka. Najverovatnije je da su njegovi potomci brojni Vukovići u Pivi. O Vukadinu se na zna ništa, kao ni o Janku. I Vukotin sin se zove Vukadin. Nije neobično da sinovac nosi stričevo ime, ako je stric poginuo ili umro prije rođenja sinovca. Za Dragoja se jedino može pretpostaviti da su od njega Dragojevići u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni, bez obzira što su neki od njih katolici. Oni znaju da su sa Čeva."
U knjizi Koprivna tragom prošlosti, na Str. 58, navodi se da se seoski rod Damjanović ovde doselio iz Hecegovine.
Najstariji od Damjanovića su: Vuk 1843, Mika 1848, Mitar (1836-1891), Simeon 1853-1900.