Ђерић, Јовањдан, Михаљевац, Кореница
Припада хаплогрупи N2-P189.2>Y7310>FGC28435. Хаплотип му је прилично модалан, једине нешто специфичније вредности су YGATAH4=10, коју дели са Дукићем из Варивода код Кистања, Брчином из Грачаца (обојица славе Ђурђевдан) и два необјављена резултата са САНУ истраживања, као и DYS570=17 коју дели са више тестираних припадника хаплогрупе N2 на Пројекту.
О Ђерићима из кореничког краја сам пронашао само то да су поред Михаљевца живели и у Омољцу и Врановачи, па ако неко зна нешто више о њиховом пореклу нека слободно напише.
Ови коренички Ђерићи су ми род. Моја чукунбаба (мајка мог прадеде са стране бабе по мајци) је од Ђерића из Омољца. Чукундеда је Дракулић из Врановаче (R1b-PF7562) који се заједно са шураком Ђерићем из Лике преселио у Церовац код Шапца 1923. године, на купљено имање. Тако да за сад имам две N2 линије, Кулиће (деда по мајци) и Ђериће, једна пивљанско-источнобосанска, друга крајишка.
Од ових кореничких Ђерића је историчар и етнолог проф. др Василије Ђерић, писац значајног дјела
О српском имену по западнијем крајевима нашега народа, II. издање, 1914., на жалост у библиографији његових радова нисам примјетио да се посебно бавио историјом или етнологијом Срба Лике, народа из којег је потекао ..
https://sr.wikipedia.org/sr-el/Василије_Ђерић
О кореничким Ђерићима Стјепан Павичић је забиљежио у
Seobe i naselja u Lici, 1962., на странама 197-199 слиједеће податке:
"Za turskoga vladanja nije u samoj Korenici bilo većega muslimanskoga naselja, jer je jako tvrđavno stanovništvo postojalo u susjednom Buniću. Koliko je muslimana bilo na koreničkom tlu, bili su to posjednici koji su stanovali po pojedinim selima na svojim imanjima, na kojima su imali svoje čardake i kule.
Na tom zemljištu Turci su nastanili svoje pastire iz Potarja, od Pive i Lima koji su već bili postepeno doprli na Grahovo, u Unac i druge krajeve sa istočne strane Dinare. Tu su oni naselili cijelo područje od Vrela do Frkašića. Njihovo nastanjivanje bilo je završeno oko 1580. Već u početku 17. st. to je naselje bilo mnogobrojno sa dobro razvijenim rodovima koji su na dobrom koreničkom tlu mogli uspješno napredovati."
"
U ratovanju od 1685. cijelo je srpsko stanovništvo napustilo koreničko područje, ali su muslimani u bunićkom tvrđavnom naselju ostali povezani s takvim stanovništvom u susjednoj Lici i Krbavi. U potpunom turskom raspu u ljeto 1689. Turci su napustili i Bunić,
752 i koreničko područje ostalo je sasvim pusto. Jedino je u Buniću boravila od toga vremena stalna straža koju su davali lički krajišnici.
753 Srpske izbjeglice s koreničkoga područja nalazile su se u to vrijeme u iseljeničkim logorima kod Otočca i Brinja. U proljeće 1690. nastao je među njima pokret da se vrate na staro svoje tlo. Oni za to seljenje predobiju i nešto starih doseljenika na brloškom i vilićkom tlu te jedni i drugi isposluju od Krajine dopuštenje za to nastanjivanje. Od šezdeset porodica što su se prijavile za to seljenje trideset je poveo Jovan Drakulić, a drugih trideset Milan Lalić, oba iz brloškoga naselja. Te su porodice stekle tom prilikom cijelo staro koreničko područje od Trnovca preko Uvalice do Kapele na sjevernoj, do Plješivice na istočnoj, Frkašića i Vedašića na južnoj i Homoljca na zapadnoj strani. Među tim naseljenicima bilo je i većih rodova, te su pojedine njihove porodice dobile zemlje na različnim stranama. Popis od 1712. našao je na tom tlu ove doseljenike: ...
Đerić 13, 19, 9 k., ... ukupno 1691 čeljade."
Тако можемо закључити да су коренички Ђерићи дошли са простора Пиве, Лима и Потарја, и преко Унца, Грахова и других крајева источно од Динаре, тијеком 16. вијека населили у данашњу Лику, што све нас припаднике српског N-P189.2, драги рођо по "бабине линије"
, враћа на извориште гране у Бањане и Пиву ... , а предање о поријеклу кореничких Ђерића из Црне Горе дали су нам на коментарима Mladen и Dusan 2015. године (
https://www.poreklo.rs/2012/02/17/poreklo-prezimena-deric/#comment-71236).