О порeклу топонима крич из другог угла
http://www.crnogorskipokret.org/wp-content/uploads/2016/01/rotkovic-radoslav-odakle-su-dosli-preci-crnogoraca.pdfOdakle su došli preci Crnogoraca
Biblioteka
Crnogorc i njih ovo porijeklo
i sudbina
Knj. l
Direktor projekta
Milan Rotković
Prof. dr Dragoje Zivković
Prof. dr Vojislav Nikčević
Prvo izdanje objavila je Matica crnogorska (1995)
317. Krič 1374/82, Križan 1374/82, Kričkov 1255 (Schlimpert 1978:
243-244; Trautman MH: 85) - Kriče u Kotoru 1333 (MC II: 305), Kričko
1326 (MC I: 91); Kriče Vitomirov duguje Grubi Paška Bartolova 500
perpera 1327 (MC 1:294). Krič, Kričak blizu Kolašina; Kričačko polje.
Kričak Grubanović iz Kruševica (Kovijanić 1974:182). Toponimi i antroponimi
ove vrste nalaze se u raznim krajevima naše zemlje, ali, prema
Imeniku naseljenih mesta u Jugoslaviji 1973:216) toponimi: Kričenovo,
Kričići, Kričina, Kričke isključivo su u BiH i Hrvatskoj, što upućuje na
zaključak o zapadnom porijeklu antroponima. A takva pretpostavka
nalazi potvrdu u činjenici da je u strus. krič = kuznjec = kovač koji radi
sa neprerađenom, nečistom gvozdenom masom. Po Fasmeru hica je
'glyba železa pokrytaja šljakom'. Smatra da se radi o pozajmici od
njemačkog: Kritze,Kritzeisen = otpaci željeza (Slovar II1967:378). Kris
kao kuznjec1
ima I. I. Sreznevskij (1958) u materijalima za rječnik
staroruskog jezika, u dok. iz 1326. godine. Prema tome, Kriči nijesu ni
Iliri ni Tračani, kako je mislio V. Ćorović (1933: 25), izvodeći njihovo
110
ime iz krisio, kriisi = crni, crnokosi ljudi, niti su potomci Vlaha kako je
mislio Kovijanić (1974: 181-185) već su zajedno sa ostalim zapadnim
Slovenima došli na Balkan kao kovači, odnosno kao ljudi koji su po
kovačkom zanatu dobili ime i nosili ga dalje, bez obzira na nova zanimanja.
Kriči su dovođeni u vezu sa Matarugama ali bez dokaza. Ime
Kričan javlja se u nas, po Jirečeku, oko 1300. godine, dakle u prvim
javnim spisima. Krički knez Jaroslav upućuje, prividno, na istok ali naselja
Jaroslav i ime Jaroslava nalazimo i u Polablju: Jaroslav 1232, Jaroslaus
1302, Jeroslaus 1310, sve u Rujanu, Jarezlaus 1241 u oblasti Rostoka,
Jarislaus 1239, Jerislaus 1241. u oblasti Gistrov (Gustrow), Jaroslaus
1242. u Malhovu (Malchow). U kotorskim spisima javlja se Jaroš
u dok. iz 1334. godine ("Edo Bogoe, filius condam Godan et frater Iarossii,
habitator Catari" (MC II: 594). Prema tome, Jaroslav, Jaroš je
poznato i u nas a komponovano je od: jaryj = vatren, ljut, usrdan, ravnostan
i -slav(a).