Ocим Mapaшa, и Maцуpe ce пo мoм мишљeњу нe уклaпajу и тpeбaлo би дa cу cтapи poд, a нe дoceљeници из XIII/XVI вeкa. C дpугe cтpaнe, у кoнтeкcту oвe пpичe, мeни cу зaнимљиви Кулизe (Бишeвци, Coвpлићи, Paдићи, Кулизићи...) кojи cлaвe Mpaтиндaн. Вeликa вepoвaтнoћa je дa cу I2-PH3310, пa иaкo joш нeмa пoтвpдe, мoгућe je дa je и oвa пoдгpaнa PH908 дoшлa ca "Cacимa"...
Izgleda da je prvo došla manja grupa Sasa na poziv kralja Stefana:
„...poče kralj Stefan nastojati da poveća svoje prihode i carine. U tu svrhu posla u Nemačku ljude da mu dovedu Nemce vešte u kopanju zlata, srebra i drugih kovina. I tako, blagodareći mnogim rudnicima koje mu ovi otvoriše, poraste veoma njegovo blago i postade vrlo bogat. Ovo nisu umeli njegovi prethodnici, pa su živeli priprosto, ne brinući se za sakupljanje blaga i sticanje novca.“
Ove riječi potiču od Mavra Orbinija, iz njegove knjige „Kraljevstvo Slovena“ (u originalu „Il regno degli Slavi“), objavljene 1601. godine.
Ovi su bili etnički Njemci.
Drugi talas Sasa dolazi nakon najezde Mongola, Budući da su već duže vremena na Karpatima, među Slavene, dolazi do „simbioze“ ova dva etnosa. Nakon napuštanja Karpata privukli su ih sasaki rudnici u Brskovu. Oni donose sasku tehnologiju i zakone o rudarstvu, stručni termini su im na Njemačkom a govorili su zapadnoslavenskim varijantama jezika.Siniša Jerković je pretpostavio da Macura dolazi od poljske oblasti Mazurija i meni se to čini vjerovatnim. Ne zaboravite da su Macure živjeli u Šekularu ! To što Maraša ima u Albaniji nije čudo, mnogi Sasi su se spustili ka moru, najčešće ka Kotoru i Dubrovniku ali išli su i u albansko primorje. Svakako da i ove Kulize mogli biti tog porijekla ali ne treba kod Sasa očekivati da imaju svi istu haplogrupu. Naprotiv njihova etnogeneza je vrlo složena.
За Кочане,уколико би се испоставило да имају везе са словачким Кочанима, то би значило да имају једно од најстаријих презимена у континуитету код нас,а можда и једно од мало презимена које је остало у изворном облику и после "посрбљавања", чак није ни Кочанић 
S obzirom da Kočani imaju vrlo rijetku dinarsku (sjevernu) granu moguće je metodama genetske geneologije naći tu vezu između Kočana u Crnoj Gori i Kočana u Slovačkoj, odnosno, Ukrajini, Poljskoj, Češkoj, Njemačkoj...Međutim, prezime Kočan je tako često kod zapadnih Slavena da bi to bilo poskupo. S druge strane između Kočana na Balkanu nije ustanovljena genetska veza, Kočani nisu pleme ! Ali, nikad se nezna.
Ima posrbljenih Kočana, bilo ih je u Bileći. Iz Bileće su se preselili 1918-te u okolici Sarajeva. Braća Dušan i Obren su bili poznati fudbaleri, generacija ispred Osima. Dušan je igrao za sarajevski Željezničar a Obren za zenički Čelik. Oni najverovatnije vuku korijen od Kočana u Dubi Konavoskoj. Kapetanić i Vekarić ih detaljno prate u djelu KONAVOSKI RODOVI. U Dubi se pojavljuju 1536-te. Jedan od Kočana je odveden u Bijele Pećine i smatrali su ga ubijenim, izgleda da bilećki Kočani potiču od tog Kočana. (Ne miješati prezimena Kočan i Kočanj). Ovi iz Dube Konavoske silaze u Višnjiće zbog problema sa Vlasima Zubcima, danas žive u Dubrovniku. Kočanovići iz Murina mogu sami istražiti svoje porijeklo.
OK, srdačan pozdrav svima na forumu, od mene toliko. Ako bi neki poznavaoc srednjeg vijeka na našim prostorima, uz to dobar onomastičar kada su u pitanju zapadnoslavenski jezici, želio da mi bude koautor knjige moj e-mail adresa je poznata administratoru.