Било је приче скоро о Шопима и Торлацима. Ево примера торлачког кроз једну песму Момчила Моме Милошевића.
PANAĐUR
Okupe me baba Sovja u bosiljak,
natrlja me s matočinu travu,
odstriže mi kosu, cel naviljak,
s varen sapun opere mi glavu.
Prebaje mi od stra i uroci,
zavrže mi beleg s maramičku,
da rastera urok po potoci,
da odbrani na ubavl'k kličku.
Najde prašnjiv sat u staro ormanče,
sitne pare zbere po zastruzi.
Sat ne čuka, al ubav na lanče,
pare za svirajću, prsten, l'skavi belčuzi.
Na artišku piše kakvo se pazari:
sirište, kvasc, krupica i gas za veneri,
lončence u koje se samo kava vari,
sinja galica, katran i ekseri.
Takoj namazan, udešen, jurnem u Palanku,
na vašar, premenjen u probrane drešće.
Ništa ne pazarim, i poslednju banku
potrošim na klaćer, cirkus i vrtešće.