Ћук, Аранђеловдан, Херцеговина, R1b-U152
ĆUK (p,k). Ćuci (p), u Šćenici, Pijavicama i Ugarcima (Ljubomir), Veličanima (Popovo), Krajpolju, Grablju, Vođenima, Žrvnju i Ubosku (Ljubinje). Stare su porodice i različitog porijekla. Prema jednom predanju, Ćuci iz Ljubomira potiču od nekog djeteta koje je nađeno u travi. Porodično predanje kaže da su porijeklom iz Berana u Crnoj Gori i da su u Ljubomir doselili u drugoj polovini 17. vijeka. Slave Aranđelovdan. U Veličanima su starinom Božići iz Grmljana, a daljim porijeklom iz Kuča u Crnoj Gori. U Popovu se pominju u 17. vijeku. Slave Vasiljevdan, U Krajpolje im je predak doselio iz Ljubomira oko 1750. godine, kao kmet na Serdarevića čitluk. U Grablje su došli oko 1865, takođe iz Ljubomira, i nastanili se u mahali Ograda. U Vođene je Ćuk došao 1932. godine iz Ograde, oženio se iz Vođena i nastanio na ženinom imanju. U Krajpolju, Ogradi i Vođenima slave Aranđelovdan. U Žrvnju su najstarija, i nekad bogata porodica. Slave Nikoljdan. U Ubosko su doselili iz Rujev Dola u Gornjem Hrasnu, oko 1860. godine. Dalekom starinom su iz Mirilovića (Bileća) od porodice Kapor. Slave Jovanjdan. U Rujev Do su im preci doselili oko 1600. godine. Predanje kaže da je neki predak kneza Mirila pjevao kao ptica ćuk i po tome su njegovi potomci dobili prezime Ćuk. Ima ih u Stocu, Mostaru, Tuzli i drugim mjestima. Ćuci (lc), u Kočerinu. Crnim Lokvama i Ljubotiću (Široki Brijeg). U Kočerinu, gdje su starosjedioci, pominju se 1743. godine. U Crne Lokve i Ljubotić došli su iz Kočerina.
Жарковић, католик, Дрниш, R1b-L23
Лугоња, Ђурђевдан, Љубиње, Херцеговина, J2b-M205
"LUGONJA. Lugonje (p), u Ivici i Žabici (Ljubinje). Porijeklom su iz Pive u Crnoj Gori i zvali su se Miroslavići. Predak im je doselio u Ivicu u XVIII vijeku. U Žabicu su došli iz Ivice oko 1820. godine. Slave Durđevdan. Prema narodnom predanju prezime je postalo na ovaj način: "Za vrijeme turske vlasti, jednoga dana pozove beg bega na megdan. Beg nije smio izaći. Kod bega je bio sluga Miroslavić i on pođe na megdan da ga zamijeni. Miroslavić prosija lug, napuni bječvu i stavi u džep. Kad je došao begu na mejdan, reče: 'Pruži ruku da se halalimo!' Beg pruži ruku, a Miroslavić na brzinu izvadi bječvu s lugom i zasu ga u oči. Beg se zabavi o čudu, jer su oči pune luga, a Miroslavić izvadi sablju i osiječe mu glavu. Tako lukavstvom, uz pomoć luga, dobi megdan. Beg koji ga je poslao dao mu je imanje i nazvao ga Lugonjom."
Новаковићи, Румунија, G2-L30>Z17887
Ђорђевић, непознато, I2-M223>P78>S25733
Табаковић, муслиман, вероватно Босанска Крајина (околина Градишке), N2-P189.2