Маглич, "долина јоргована"...
Ne zna se kada je Maglič podignut, ali se smatra da ga je najverovatnije podigao Uroš I posle mongolskih prodora, da bi sprečio prodor novih najezdi kroz Ibarsku klisuru, odnosno da bi zaštitio prilaz svojoj zadužbini Sopoćanima i Nemanjinoj Studenici sa te strane.
Druga pretpostavka je da ga je početkom XIII veka podigao Urošev otac Stefan Prvovenčani da bi zaštitio svoju zadužbinu Žiču i Studenicu.
Razvoj srpske srednjevkovne države i njeno pomeranje ka jugu, doprineli su da Maglič izgubi na značaju, kao utvrđenje u srcu države daleko od granica i potencijalnih osvajača. Zato nije ni čudo da je u njemu bilo sedište srpskog arhiepiskopa Danila II. On je iz Magliča upravljao, kako crkvenim tako i državnim poslovima, a unutar grada je organizovano pisanje crkvenih knjiga.