Аутор Тема: Uticaj ženske selektivnosti i hijerarhiske dominantnosti muškarca na evoluciju  (Прочитано 1863 пута)

Ван мреже Vidak

  • Писар
  • *****
  • Поруке: 360
Uticaj ženske selektivnosti i hijerarhiske dominantnosti muškarca na evoluciju
« послато: Јануар 12, 2019, 10:13:20 поподне »
Na početku da objasnim šta podrazumijevam pod pojmom hijerarhijska dominantnost. Ne mislim na plemićku, državnu ili korporativnu hijerarhiju već na primarnu ljudsku interpesonalnu hijerarhiju. Ljudi su društvena bića kao npr. vukovi ili psi. Kada se sretnu dva psa u najvećem broju slučaja će jedan priznati dominatnost ovom drugom i neće doći do sukoba. Jedan će stojati pravo sa podignutim repom dok će drugi podviti rep, legnuti, umiljavati se.
Kod ljudi osjećaj dominantnosti se postiže na osnovu statusa u hijerarhiji zajednice a ne toliko na sirovoj snazi. Status se postiže sposobnošću tj. znanjem, snagom, društvenim vještina, elokventnošću itd.
Žene su konstanta ljudskog roda a muškarci evolutivna varijabila gledajući ukupno. Žene predstavljaju prirodnu selekciju jer biraju muškarce na svom ili višem hijerahijskom nivou dok muškarci biraju na svom i nižem nivou jer im status žene nije bitan. Neki ovu prirodu žene nazivaju hipergamija. U ukupnom broju predaka imamo duplo više žena nego muškaraca. To znači da je u prosjeku jedan muškarac imao potomstvo sa dvije žene, a to znači da drugi muškarci nisu ostavili potomstvo. Muškarci biraju partnerku na osnovu fizičkog izgleda, mladolikosti i imaju veću potrebu za raznolikosti partnerki. Žene manje biraju na osnovu izgleda a više na osnovu ponašanja muškarca. Muškarac koji zrači samopuzdanjem dokazuje da je u hijerahiji zajednice na visokom nivou, da je ostvaren, sposoban i da mu ne prijeti opasnost od članova zajednice. Takvim izborom žena može biti bezbjedna i njeno potomstvo imati dobru šansu za opstanak. To favorizira evoluciju inteligencije kod ljudskog roda jer sirova snaga nije dovoljna. Zbog lažiranja samopuzdanja, kod žena se razvilo podsvjesno testiranje muškog samopuzdanja i psihičke stabilnosti kroz razne vrste testova.
Ljudske bebe se radjaju potpuno bespomoćne i trebaju posvećenost žene tako, a žena treba muškarca zastitnika sposobnog da obezbijedi. Zbog razvoja mozga kod ljudi, žena takođe ima teži porodjaj iako je lobanje bebe mekana.
U nekom trenutku ljudi su se pomiješali sa Neandertalcima ali vjerovatno samo preko ženske linije jer muškarci koji nisu imali pristup ženama odnosno nisu bili privlačni zbog svog podređenog ponašanja u okviru zajednice. Kod Neandertalaca sistem proizvodnje glasova i govora je pozicionira visočije u grlu i vjerovatno nisu bili elokventni kao Homo Sapiens tako da ni hibridni muški potomci nisu mogili imati dobar hijerarhijski status u zajednici tako nisu mogli ostaviti previše traga u ljudskim genima.
Beonjače kod ljudi su najvjerovatnije posljedica bolje komunikacije u primarnoj zajednici. Dominacija se iskazuje gledanjem u oči, a skretanjem pogleda priznaje se tuđa dominacija. Beonjače omogućuju da se tačno vidi gdje neko gleda i izbjegava se greška u komunikaciji koja može dovesti do fatalnih posljedica.
Dominacija predstavalja vođstvo, sposobnost, zaštitu i ne mora se shvatiti u negativnom svijetlu kako se danas shvata i kada se ograničava muževnost kod muškarca tako da se može često čuti nema više pravih muškaraca.
Vraćanje rodovskim i plemenskim zajednicama u našim dinarskim krajevima je dovela do vaskrsnuća srbske nacije nakon propasti carstva i padanja pod tursku vlast. To je bila najbolja zaštita i upravlje ljudskim resursima u datim okolnostima.
Evolucija muškarca kroz život i sposobnost napredovanja kroz hijerahiju utiče na ukupnu evoluciju i prenos kvalitetnijih gena na sledeću generaciju jer su žene probirljive. U današnjem svijetu tehnologije ne funkcioniše sve na ovaj način ali muško ženska privlačnost i dalje funkcioniše kao u praistoriji.