Честитам на резултату!
Ако су твоји Ћировићи из Мораче, онда је ово занимљив резултат. Јер су и Богићевци Z67*, а колико ми је познато Ћировићи спадају у старо-Морачане...
Hvala Miloše,
pročitao sam jedno zanimljivo razmišljanje na temu imena Rakoč, koje je Bogić dao jednom svom sinu. Naime, ovo ime se retko sreće kod južnih Slovena, međutim karakteristično je za lužičke Srbe, gde se veoma često javlja. Ovo upućuje na mogućnost da i sam Bogić potiče od linije lužičkih Srba!
U knjizi Istorijsko poreklo Srba, Miodraga Milanovića navodi se kao još uvek živa legenda o deobi sinova moćnog lužičkog kneza plemena Bodrića, Dervana, gde se kaže: "Jedan sa narodom ostane u Polablju, a drugi se sa polovinom naroda odseli daleko na jug".
Milanović dalje piše, "Legendu potvrđuje vizantijski car i pisac Porfirogenit. On balkanske Srbe smatra potomcima drugog brata a narod se, prema njemu naselio na velikom prostoru Neretve, Zahumlja, Trebinja, Zetske doline i današnjih crnogorskih brda. To je bila bogata zemlja sa naprednim gradovima još od preistorijskog vremena. Tako su Lužičani, pored drugih Srba, naselili jezgro buduće moćne srpske države."
Dalje dodaje Milanović, "U svojim monografijama o plemenima Piperima, Bratonožićima, Bjelopavlovićima i Pješivcima, J.Erdeljanović i P.Šobajić iznose mnoštvo podataka da je stanovništvo ovog kraja uveliko naseljeno doseljeničkim plemenom Lužičana. Oni su se, kao kompaktno stanovništvo, održali sve do dolaska Turaka. Bodrići su naselili, prema Erdeljanoviću, Južni Banat i Braničevo, odatle Lužica u istočnoj Srbiji, L(Užice) u zapadnoj; lužička središta na Kosovu su bila na reci Labi i Samodreži".
Obzirom da je župan Dervan živeo u VIII veku, deoba njegovih sinova i doseljavanje na ove naše prostore trebalo bi da bude negde u to vreme, a svakako pre 922. godine i velike bitke kod Lomčina na Labi, kada su Germani tamošnjim Srbima zadali odlučujući udar, gde je gotovo celokupna srpska pešadija izginula u krvavoj borbi koja se odužila do sumraka. Kako piše Milanović, Hronike Nemačke navode cifru o 120.000 pobijenih Srba, a zatim slede razna nemačka lukavstva i prevare, gde je najpoznatija priča o markgrofu Geru koji je na pomirenje pozvao trideset polapskih vođa i na prevaru ih, sve do jednog, pogubio. Posle ovog zločina, narod je brzo podlegao i 990. poslednje srpsko pleme Miličani, pada u ropstvo.
Ova priča i teza da je Bogić mogao da bude poreklom lužički Srbin, možda može da baci neko novo svetlo na našu haplogrupu R1b...