Да, помиње се Никола Кучлатовић као дворски кнез краља Остоје 1417. године.
Готово је извесно да је Николино презиме у вези са напред поменутим градом Кушлатом, који се помиње и као Кучлат.
Ево још једног занимљивог навода о Кушлату и кнезу Николи (из књиге Марка Вега "Насеља босанске средњевјековне државе", латиница, Сарајево, 1957, стр. 66):
KUČLAT (KUŠLAT). Grad Kučlat se nalazio kao i danas na utoku Drinjače u Drinu. Spominje se 1345 godine, a 1346 god. se navodi
kao mjesto dolaska jednog dubrovačkog zlatara. Tada su Dubrovčani v. Srebrnici iskorišćavali rudnike iako se spominje prvi put 1352 god.
Kučlat se ponovo spominje 1363 god. (N. Jireček, Handelsstrassen, 8] bilj._ 276; M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i Bosni, I deo, SAN, 1955, 35, 48—50).
U povelji kralja Ostoje nalazi se potpisnik (svjedok) Nikola Kučlatović (Cuclatovich) 1417 godine. Nikola je bio »magister aulae« kralja
Ostoje (Fermendžin, Acta Bosnae, 103; Listine, VII, 240). Po njegovoj se porodici i grad Kučlat prozvao (Vl. Skarić, Stara bosanska vlastela
u današnjoj toponomastici, izišlo u Glasniku geogr. dr." 7—8, 1922 god., 127) Kučlat je imao i svoje podgrađe (varoš) sa dubrovačkom kolonijom. Izvori ga zovu nekad Potkučlatom. Spominje se često poslije 1396. godine. Tu je bila i carinarnica (Jireček, Handelsstrassen, 81, 39). U vrijeme srpskih despota u XV v. Kučlat je često prelazio iz ruku u ruke raznih zavojevača, naročito Madžara i Turaka.