Аутор Тема: Гробна места српских владара и припадника владарских династија  (Прочитано 1253 пута)

На мрежи ДушанВучко

  • Члан Друштва
  • Бели орао
  • *****
  • Поруке: 7223
  • I2-Y250780, род Никшића, U5a2b мт-ДНК
Отварам тему где би се навела гробна места српских владара и припадника владарских династија
« Последња измена: Октобар 29, 2021, 02:10:27 пре подне ДушанВучко »


Ван мреже Александра

  • Члан Друштва
  • Почетник
  • *****
  • Поруке: 37
Одг: Гробна места српских владара и припадника владарских династија
« Одговор #2 послато: Октобар 29, 2021, 11:25:17 пре подне »
Википедиа у тексту: "Одлика гробова владара у српској средњовековној држави", каже следеће:


Sveti Jovan Vladimir:  Danas počiva u manastiru kod Elbasana, koji je sagradio gospodar Albanije Karlo Topija 1381.

Mihailo Vojislavljević: Ovaj prvi Srbin koji je sebe titulirao za kralja, sahranjen je, prema Letopisu popa Dukljanina, u manastiru Svetog Srđa i Vaha na reci Bojani, u blizini Skadra, u kojoj su sahranjeni i Bodin i njihovi potomci Vladimir i Gradihna. Ova svetinja, koju su svojevremeno obnavljali naša kraljica Jelena Anžujska i njeni sinovi, kao i kralj Milutin, danas je u ruševinama, a reka je delimično odnela njen oltarski deo i dobar deo naosa, pa nije arheološki istraživana.

Sveti Simeon Mirotočivi: Umro je 1200. godine, kao monah u manastiru Hilandar. Sveti Sava, njegov najmlađi sin, preneo je njegove ostatke u carsku Lavru Studenicu i položio je u ćivot 19. februara 1208. godine; ovo se dogodilo osam godina nakon njegove smrti, nakon što je otvoren grob i u njenu pronađeno netaknuto telo iz koga je teklo miro i širio se svetački miris. I danas počiva u Studenici.

Sveti Sava: Preminuo je u bugarskoj prestonici Trnovu, tokom povratka iz Svete zemlje, na dan odanija Bogojavljenja, 13. januara 1236. godine, gde je i sahranjen u zemlju. Kralj Vladislav je preneo njegovo telo iz Trnova u Mileševu, naredne godine, a grobnica u koju ga je položio postoji i danas.

Stefan Prvovenčani: Preminuo je 1227. kada je prvo bio sahranjen u zemlji, ali je njegovo telo izvađeno zbog rata 1687. godine i preneto iz Sopoćana u Crnu Reku, a potom 1701. godine u Studenicu, gde se i danas nalazi.

Kralj Vladislav: Prvo je sahranjen na manastirskom groblju, da bi nakon arheološko iskopavanje 1990. bio izvađen iz groba i sahranjen u ćivotu postavljenom u crkvi Mileševskog manastira.

Stefan Uroš I: Umro je u manastir u Humu gde je i sahranjen. Njegovi posmrtni ostaci su preneti i sahranjeni u Sopoćanima, gde su ležali sve do sedamdesetih godina prošlog veka, kada ih je arheološkinja C. Jurišić razbacala, i to bez potrebnog antropološkog pregleda i stručne dokumentacije, tako da on danas nema poznat grob. Zna se da se u manastiru Piva čuva njegova ruka.

Jelena Anžujska: Prvo je sahranjena u Brnjacima. Tri godine kasnije, 1317, Jelena se navodno javila u viziji jednom monahu u njenoj zadužbini, manastiru Gradac, i zatražila da joj se telo izvadi iz blata i stavi pred posetioce. Potom je preneta i sahranjena u desnoj grobnici manastira Gradac, gde je počivala sve do sedamdesetih godina prošlog veka kada je arheološkinja C. Jurišić otvorila i njen grob a kosti razbalaca, baš kao i kosti njenog muža. Grobnica je sada prazna, ali su mošti, barem tako kažu, ipak zakopane negde ispod poda crkve.

Stefan Dragutin: Umro je 12. marta 1316. godine u Debrcu i prenet je u manastir Đurđevi Stupovi, gde mu se grob nalazio desno od vrata u kapeli koja je postavljena uz severozapadni deo crkve. Njegove su mošti tu ležale sve do 1597. godine, ali se ne zna šta se potom desilo. U Visokim Dečanima se čuvao relikvijar sa njegovom desnom rukom, sve dok krajem 2011. godine nije vraćen u Đurđeve Stupove.

Stefan Uroš II Milutin: Preminuo je u dvoru u Nerodimlju, na Kosovu, odakle je prenet u manastir Banjska. Sve do Kosovske bitke, njegove su mošti ležale u Banjskoj, ali su potom prebačene u Trepču, a onda, oko 1460. godine, u Sofiju.

Stefan Uroš III Dečanski: Umro je 13. septembra 1331. godine, a sahranjen je u grobnici koju je sam podigao, na južnoj strani naosa u Visokim Dečanima.

Stefan Uroš IV: Prvobitno je bio sahranjen u crkvi manastira Svetih Arhanđela Mihaila i Gavrila, u Prizrenu, u svojoj zadužbini, koju su Turci srušili i od čijeg su kamena navodno podigli džamiju. Godine 1965. godine njegove mošti su svečano prenete u Crkvu Svetog Marka na Tašmajdanu, gde se i danas nalaze, na počasnom mestu uz južni zid.

Stefan Uroš V: Umro je 4. decembra 1371, prvo je sahranjen u zemlju, da bi potom njegove mošti bile prebačen u ćivot i čuvane u Manastiru Uspenija Bogorodice u Nerodimlje na Kosovu. Monah Hristofor ih je 11. maja 1705. godine preneo u manastir Jazak na Fruškoj gori, dok je jedna kost prenesena u Studenicu u drvenom ćivotu 1720. godine. Godine 1726. prenet je u Krušedol, a 1730. u Vrdnik. Godine 1731. godine je vraćen je u Jazak.

Knez Lazar: Prvo je sahranjen u crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Prištini, ali su ga godinu dana docnije njegovi sinovi Stefan i Vuk otkopali i preneli u Ravanicu, gde su mošti ležale sve do Velike seobe 1669. godine. Tada su prenete u Sent Andreju, u današnjoj Mađarskoj, gde su provele četiri godine. Potom su prenete u manastir Vrdnik na Fruškoj gori, koji je tada dobio naziv Ravanica. Zbog rata sa Turcima, 1716. su godine sklonjene su u Futog. Tokom revolucije 1848. godine sklonjene su prvo u Fenek, a potom vraćene u Vrdnik. Za vreme Drugog svetskog rata prenete su u Bešenevo, ali su ih ustaše ipak ukrale i odnele u Zagreb. Nemci su ih naterali da mošti vrate, pa su prenete u Sabornu crkvu u Beogradu 14. aprila 1942.

Despot Stefan Lazarević: Umro je 19. jula 1427. godine po starom kalendaru a za mesto svog večnog počinka odredio je najmanju od svih crkava koje je podigao, u manastiru Koporin, kod Velike Plane.

« Последња измена: Октобар 29, 2021, 11:29:21 пре подне Александра »

Ван мреже Христифор

  • Истраживач
  • *******
  • Поруке: 880
Одг: Гробна места српских владара и припадника владарских династија
« Одговор #3 послато: Октобар 29, 2021, 11:48:24 пре подне »
Ја бих посмртне остатке цара Душана пренео у крипту храма светог Саве. Најмање је то заслужио највећи српски владар у историји.

Ван мреже НиколаВук

  • Уредник
  • Бели орао
  • *****
  • Поруке: 8478
  • I2-PH908>Y250780>A32852, род Никшића
Одг: Гробна места српских владара и припадника владарских династија
« Одговор #4 послато: Октобар 29, 2021, 01:13:21 поподне »
Википедиа у тексту: "Одлика гробова владара у српској средњовековној држави", каже следеће:


Sveti Jovan Vladimir:  Danas počiva u manastiru kod Elbasana, koji je sagradio gospodar Albanije Karlo Topija 1381.

Mihailo Vojislavljević: Ovaj prvi Srbin koji je sebe titulirao za kralja, sahranjen je, prema Letopisu popa Dukljanina, u manastiru Svetog Srđa i Vaha na reci Bojani, u blizini Skadra, u kojoj su sahranjeni i Bodin i njihovi potomci Vladimir i Gradihna. Ova svetinja, koju su svojevremeno obnavljali naša kraljica Jelena Anžujska i njeni sinovi, kao i kralj Milutin, danas je u ruševinama, a reka je delimično odnela njen oltarski deo i dobar deo naosa, pa nije arheološki istraživana.

Sveti Simeon Mirotočivi: Umro je 1200. godine, kao monah u manastiru Hilandar. Sveti Sava, njegov najmlađi sin, preneo je njegove ostatke u carsku Lavru Studenicu i položio je u ćivot 19. februara 1208. godine; ovo se dogodilo osam godina nakon njegove smrti, nakon što je otvoren grob i u njenu pronađeno netaknuto telo iz koga je teklo miro i širio se svetački miris. I danas počiva u Studenici.

Sveti Sava: Preminuo je u bugarskoj prestonici Trnovu, tokom povratka iz Svete zemlje, na dan odanija Bogojavljenja, 13. januara 1236. godine, gde je i sahranjen u zemlju. Kralj Vladislav je preneo njegovo telo iz Trnova u Mileševu, naredne godine, a grobnica u koju ga je položio postoji i danas.

Stefan Prvovenčani: Preminuo je 1227. kada je prvo bio sahranjen u zemlji, ali je njegovo telo izvađeno zbog rata 1687. godine i preneto iz Sopoćana u Crnu Reku, a potom 1701. godine u Studenicu, gde se i danas nalazi.

Kralj Vladislav: Prvo je sahranjen na manastirskom groblju, da bi nakon arheološko iskopavanje 1990. bio izvađen iz groba i sahranjen u ćivotu postavljenom u crkvi Mileševskog manastira.

Stefan Uroš I: Umro je u manastir u Humu gde je i sahranjen. Njegovi posmrtni ostaci su preneti i sahranjeni u Sopoćanima, gde su ležali sve do sedamdesetih godina prošlog veka, kada ih je arheološkinja C. Jurišić razbacala, i to bez potrebnog antropološkog pregleda i stručne dokumentacije, tako da on danas nema poznat grob. Zna se da se u manastiru Piva čuva njegova ruka.

Jelena Anžujska: Prvo je sahranjena u Brnjacima. Tri godine kasnije, 1317, Jelena se navodno javila u viziji jednom monahu u njenoj zadužbini, manastiru Gradac, i zatražila da joj se telo izvadi iz blata i stavi pred posetioce. Potom je preneta i sahranjena u desnoj grobnici manastira Gradac, gde je počivala sve do sedamdesetih godina prošlog veka kada je arheološkinja C. Jurišić otvorila i njen grob a kosti razbalaca, baš kao i kosti njenog muža. Grobnica je sada prazna, ali su mošti, barem tako kažu, ipak zakopane negde ispod poda crkve.

Stefan Dragutin: Umro je 12. marta 1316. godine u Debrcu i prenet je u manastir Đurđevi Stupovi, gde mu se grob nalazio desno od vrata u kapeli koja je postavljena uz severozapadni deo crkve. Njegove su mošti tu ležale sve do 1597. godine, ali se ne zna šta se potom desilo. U Visokim Dečanima se čuvao relikvijar sa njegovom desnom rukom, sve dok krajem 2011. godine nije vraćen u Đurđeve Stupove.

Stefan Uroš II Milutin: Preminuo je u dvoru u Nerodimlju, na Kosovu, odakle je prenet u manastir Banjska. Sve do Kosovske bitke, njegove su mošti ležale u Banjskoj, ali su potom prebačene u Trepču, a onda, oko 1460. godine, u Sofiju.

Stefan Uroš III Dečanski: Umro je 13. septembra 1331. godine, a sahranjen je u grobnici koju je sam podigao, na južnoj strani naosa u Visokim Dečanima.

Stefan Uroš IV: Prvobitno je bio sahranjen u crkvi manastira Svetih Arhanđela Mihaila i Gavrila, u Prizrenu, u svojoj zadužbini, koju su Turci srušili i od čijeg su kamena navodno podigli džamiju. Godine 1965. godine njegove mošti su svečano prenete u Crkvu Svetog Marka na Tašmajdanu, gde se i danas nalaze, na počasnom mestu uz južni zid.

Stefan Uroš V: Umro je 4. decembra 1371, prvo je sahranjen u zemlju, da bi potom njegove mošti bile prebačen u ćivot i čuvane u Manastiru Uspenija Bogorodice u Nerodimlje na Kosovu. Monah Hristofor ih je 11. maja 1705. godine preneo u manastir Jazak na Fruškoj gori, dok je jedna kost prenesena u Studenicu u drvenom ćivotu 1720. godine. Godine 1726. prenet je u Krušedol, a 1730. u Vrdnik. Godine 1731. godine je vraćen je u Jazak.

Knez Lazar: Prvo je sahranjen u crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Prištini, ali su ga godinu dana docnije njegovi sinovi Stefan i Vuk otkopali i preneli u Ravanicu, gde su mošti ležale sve do Velike seobe 1669. godine. Tada su prenete u Sent Andreju, u današnjoj Mađarskoj, gde su provele četiri godine. Potom su prenete u manastir Vrdnik na Fruškoj gori, koji je tada dobio naziv Ravanica. Zbog rata sa Turcima, 1716. su godine sklonjene su u Futog. Tokom revolucije 1848. godine sklonjene su prvo u Fenek, a potom vraćene u Vrdnik. Za vreme Drugog svetskog rata prenete su u Bešenevo, ali su ih ustaše ipak ukrale i odnele u Zagreb. Nemci su ih naterali da mošti vrate, pa su prenete u Sabornu crkvu u Beogradu 14. aprila 1942.

Despot Stefan Lazarević: Umro je 19. jula 1427. godine po starom kalendaru a za mesto svog večnog počinka odredio je najmanju od svih crkava koje je podigao, u manastiru Koporin, kod Velike Plane.

У овом тексту нажалост постоји гомила произвољних, полуистинитих и неистинитих информација. Нпр. није написано да се мошти кнеза Лазара већ више деценија налазе поново у његовој задужбини манастиру Раваници, а ово за деспота Стефана и Копорин не бих коментарисао, јер смо о томе већ расправљали на посебној теми. Такође ове информације о археологу Јуришић су потпуно произвољне.
Чињеницама против самоувереног незнања.

На мрежи ДушанВучко

  • Члан Друштва
  • Бели орао
  • *****
  • Поруке: 7223
  • I2-Y250780, род Никшића, U5a2b мт-ДНК
Одг: Гробна места српских владара и припадника владарских династија
« Одговор #5 послато: Октобар 29, 2021, 02:17:13 поподне »
Ја бих посмртне остатке цара Душана пренео у крипту храма светог Саве. Најмање је то заслужио највећи српски владар у историји.
У неким западним државама сви припадници неке династије почивају на једном месту, у том смислу би крипта храма Св. Саве можда била право место где би почивали Немањићи. Са друге стране, можда је и боље што почивају у њиховим задужбинама, и та чињеница додатно и привлачи посетиоце тих задужбина да им се поклоне и да обиђу те задужбине. Јер ко обиђе напр. Милешеву, он има фокус на Краља Владислава који тамо почива, а када би били сви на једном месту, као неке стране династије, онда би тај фокус био мањи на сваког појединачног владара.
У том династичком смислу, да на једном месту почивају сви припадници једне династије, су Карађорђевићи, који почивају на Опленцу.
« Последња измена: Октобар 29, 2021, 02:19:19 поподне ДушанВучко »


Ван мреже Драган Обреновић

  • Члан Управног одбора
  • Истраживач
  • *
  • Поруке: 955
  • R1b-U152>FTA27217
Одг: Гробна места српских владара и припадника владарских династија
« Одговор #7 послато: Октобар 29, 2021, 04:36:52 поподне »
Јако добра тема, свака част!

Ево почео сам да на Google Maps постављам пинове са подацима где су гробови и мошти српских владара, властелина и знаменитих припадника владарских династија.

Пратићу ову тему и додавати нове локације на мапу како буду овде објављиване.
« Последња измена: Октобар 29, 2021, 04:38:44 поподне Драган Обреновић »

На мрежи ДушанВучко

  • Члан Друштва
  • Бели орао
  • *****
  • Поруке: 7223
  • I2-Y250780, род Никшића, U5a2b мт-ДНК
Одг: Гробна места српских владара и припадника владарских династија
« Одговор #8 послато: Октобар 29, 2021, 05:22:08 поподне »
Јако добра тема, свака част!

Ево почео сам да на Google Maps постављам пинове са подацима где су гробови и мошти српских владара, властелина и знаменитих припадника владарских династија.

Пратићу ову тему и додавати нове локације на мапу како буду овде објављиване.
Свака част на гугл мапи! :) (допуна за Цара Душана, Црква Св. Марка у Београду)
Што се тиче династије Вукановић, на чешкој википедији сам нашао да је угарска краљица Јелена Вукановић (ћерка Уроша I Вукановића и жена угарског краља Беле другог "слепог"), сахрањена са њим у базилици у Секешфехервару (Стони Београд)
Seznam panovníků pohřbených v bazilice (списан владара сахрањених у базилици)
Béla II., 1141
jeho manželka Helena Srbská, 1146
https://cs.wikipedia.org/wiki/Bazilika_Nanebevzet%C3%AD_Panny_Marie_(Sz%C3%A9kesfeh%C3%A9rv%C3%A1r)
https://en.wikipedia.org/wiki/Basilica_of_the_Assumption_of_the_Blessed_Virgin_Mary
https://en.wikipedia.org/wiki/Helena_of_Serbia,_Queen_of_Hungary
« Последња измена: Октобар 29, 2021, 05:26:52 поподне ДушанВучко »

На мрежи ДушанВучко

  • Члан Друштва
  • Бели орао
  • *****
  • Поруке: 7223
  • I2-Y250780, род Никшића, U5a2b мт-ДНК
Одг: Гробна места српских владара и припадника владарских династија
« Одговор #9 послато: Октобар 29, 2021, 05:38:41 поподне »
(допуна за Цара Душана, Црква Св. Марка у Београду)
моја грешка, унео си :)

Ван мреже vojislav.ananic

  • Члан Друштва
  • Истраживач
  • *****
  • Поруке: 1382
Одг: Гробна места српских владара и припадника владарских династија
« Одговор #10 послато: Октобар 29, 2021, 06:01:45 поподне »
<a href="https://www.youtube.com/v/vVfwPjL09Mc" target="_blank" rel="noopener noreferrer" class="bbc_link bbc_flash_disabled new_win">https://www.youtube.com/v/vVfwPjL09Mc</a>
« Последња измена: Октобар 29, 2021, 09:46:00 поподне НиколаВук »

На мрежи Exiled

  • Члан Друштва
  • Етнолог
  • *****
  • Поруке: 2394
  • ПХ908>А20333>FT14649>FT175994
Одг: Гробна места српских владара и припадника владарских династија
« Одговор #11 послато: Септембар 17, 2023, 08:10:34 поподне »
Не знам где је сахрањен Белош ,Јеленин брат, али ако јесте у Мађарској онда можда и има наде да се сазна хаплогрупа неког од наших средњовековних владара.