По мом схватању, код средњовјековних влаха је морао постојати тај условно говорећи романски основ, на који се касније љепило много шта, што разноврсност хаплотипова и показује. Зашто се љепило?
Због повољног законског положаја, релативне слободе и аутономије коју су власи уживали и у немањићкој Србији и за вријеме Турака и касније у Аустрији и Млецима.
Стари влашки закони су били тековина средњовјековног права, вејроватно још у вријеме Ромејског царства. Потпуно исти положај имали су и моравски Власи у данашњој Чешкој.
Власи су имали и препознатљиву материјалну културу. Стећци, које је аустријска археологија и историографија настојала приказати као материјалну културу измишљених босанских "богумила" заправо су јасан влашки материјални траг.
Скоро сам наишао на једну прилично занимљиву студију из 1991. године, под називом ANTE MILOŠEVIĆ, Stećci i Vlasi. Stećci i vlaške migracije 14. i15. stoljeća u Dalmaciji i jugozapadnoj Bosni (Regionalni zavod zazaštitu spomenika kulture Split; Split, 1991.)
Занимљиви су сљедећи моменти из студије:
"Raspravljajući o pitanju jesu li Vlasi bili financijski sposobni naručivati izradu skupih
stećaka, autor pronalazi zanimljivi podatak daje cetinski Vlah Ostoja Bogović godine 1377.
podmirio troškove pokopa Vlaha Priboja Papalića od 40 libara. Tada je ukop u Splitu
koštao 4-8 libara, a za 40 libara mogla se čak kupiti obiteljska grobnica u crkvi šibenskih
franjevaca."
" Autor ističe da je osnovna karakteristika cetinskih stećaka njihova ukrašenost i zaključuje
da je jednostavnim ornamentima ukrašeno samo 8 posto svih cetinskih stećaka.
Nadalje nas upozorava na zanimljive pločaste stećke iz Bitelića koji su ukrašeni identičnim
geometrijskim ornamentom. Drugdje u Dalmaciji nisu pronađeni stećci s takvim ornamentima,
a takva ornamentalna ukrasa nema ni na grobljima s istovjetnim spomenicima u susjednoj
Hercegovini i Bosni.
Međutim, po karakteru ornamenata i tretiranju površine, stećci
iz Bitelića su vrlo bliski nekolicini spomenika s područja današnje Crne Gore, posebno
onima kod Petrove crkve u Nikšiću. Spominjanje Crne Gore u kontekstu Vlaha ima izuzetno
značenje znamo li da su i tamo bile snažne vlaške grupacije koje su krenule u naseljavanje
Bosne, Hercegovine i Hrvatske. "
Књига може да се нађе на сљедећем линку
http://www.academia.edu/18880512/Ste%C4%87ci_i_Vlasi_Ste%C4%87ci_i_vla%C5%A1ke_migracije_14._i_15._stolje%C4%87a_u_Dalmaciji_i_jugozapadnoj_Bosni._Ste%C4%87aks_Standing_Tombstones_and_Migrations_of_the_Vlasi_Autochthonous_Population_in_Dalmatia_and_Southwestern_Bosnia_in_the_14th_and_15th_Centuries