Legenda o nastanku Nikšića
Kada je ban Ugren, silan i bogat, vladao okolinom današnjeg Nikšića, riješi da podigne grad pored gornjeg toka rijeke Zete. On sakupi radnike i pripravi sve što je potrebno za zidanje grada. Uoči onog dana kada je trebalo početi kopati temelje gradu, u snu mu se javi žena sva u zlatu i reče: "Ako misliš da ti se održi temelj gradu, da grad sagradiš i da se on po tvojem imenu zove, neka radnik, koji prvi počne kopati temelj, sjutra ujutru prije sunca, udari tri puta trnokopom u zemlju i tri puta kaže: "Pomozi bože Ugrenu i Ugrenovu koljenu! Tako ce grad vječno pripadati tvojem koljenu i tvoje ime nositi! " Ban Ugren učini sve onako kako mu se prisnilo, povede sa sobom svojeg najstarijeg slugu Nikšu, zapovijedi mu da udari tri puta trnokopom i da kaže: "Pomozi bože Ugrenu i Ugrenovu koljenu!" Nikša uze trnokop, udari njime u zemlju i reče: "Pomozi boze Nikši Nikšinu koljenu!" - "Ne tako, nego Ugrenu i Ugrenovu koljenu!" - zagrmlje na njega ban Ugren, Nikša i drugi put udari trnokopom i reče: "Pomozi, bože, Nikši i Nikšinu koljenu! " Onda se ban Ugren razjari, udari Nikšu, istrgnu mu trnokop iz ruka, udari njime sam u zemlju i onako ljutit, umjesto da kaže kako treba, ponovi: "Pomozi, bože, Nikši i Nikšinu koljenu!" Kada vidje šta je uradio, da je i sam pritvrdio ono što je Nikša kazao, jer je tri puta izrečeno Nikšino ime i to se više ne moze ispraviti, oturi onaj trnokop i reče Nikši: "Eto ti i grada i njegovog imena: neka se po Nikši zove Nikšić!" I tako ostade.
LEGENDA O NASTANKU KOTORA
U stara vremena, kada je Risan bio glavno mjesto u Boki, bio je tor ondje, gdje je sada Kotor, pa pošto Risan propadne u more, počne se novi grad zidati kod Tora, i nazovu ga Kotor. Više Kotora u kamenitoj gori vidi se nekakva velika jama kao pećina. Onu je pećinu bio počeo kopati silni car Stefan, da ondje gradi grad Kotor, pa mu kazala vila da to ne čini, jer mu ondje u onoj vrleti nema ni brodu pristaništa, ni konju poigrišta, već neka ga gradi dolje kraj zaliva. Car posluša vilu i s pomoću njezinom načini grad Kotor, i dovršivši ga sasvim, pozove na čas mnogu gospodu i vilu. Kada se car pred gospodom stane hvaliti, kakav je lijep grad načinio, vila ga prekori, da on to bez nje ne bi mogao učiniti; caru na taj ukor bude tako zao, da udari vilu šakom po obrazu, a ona se na to rasrdi, te sve izvore i studence po Kotoru otruje i sve goste careve poludi.
Kada car tu osvetu vidi, on stane vilu moliti i jedva je kojekako namoli, te mu goste povrati od ludila i očisti mu od otrova samo jedan izvor iza južnih vrata gradskih. I od toga su i sada osobito ljeti kada je suša, sve vode po Kotoru slane, osim onog izvora iza grada na južnoj strani.