Iz knjige "Bošnjaci Vitomirice" od Alije Džogovića.
Infromator Ragip Palamar(rođen 1928) navodi:
Palamari žive na Ponoru, tu su došli 1918 iz Godočelja.
Jedna kraća verzija porijekla je da oni vode porijeklo od Koraća iz sela Kokoti.
Tamo su bila tri brata, pa su "pali u krv", poslije su pobjegli u Bihor.
Jedan je otišao na Crhalj od kojega su Bibuljice.
Drugi u Godočelje od kojega su Palamari.
Treći koji je otišao u Novi Pazar je imao dva sina od kojega je jedan uzeo prezime Palamarević.
Informator Jupo Palamar(rođen 1931) navodi:
Da su Palamari u srodstvu sa Koraćima i Bibuljicima.
Vode porijeklo iz mjesta Kokoti kod Podgorice, od Koraća.
Informator Jupo navodi kako se u mjestu Kokoti nalazi manje mjesto koje se zove Korajska ravan.
Tada je jedan turski putopisac konačio kod tamošnjih Koraća a krenuo je bio preko Kolašina za Sandžak.
Domaćin je imao 5 sinova, pa je poslao 2 da ga isprate, međutim stariji sin, koji je bio oženjen i imao 3 djece, ubio je turskog pisca i sakrio ga u šumi, kada je domaćin nakon jednog vremena otišao u lov naišao je na mrtvoga putopisca, tako da je otac radi ubijenog musafira po nekim nepisanim zakonu ubio najstarijeg sina, mlađi sin je radi žalosti za bratom ubio oca itd. dok nije ostao samo najmlađi sin, od toga najmlađeg sina su svi tamošnji Koraći.
Udovica od najstarijeg sina je pobjegla od sramote iz Kokota i došla u Loznu kod bega Ćorovića.
Ćorović je nju sa djecom(od najsatrijeg sina onog domaćina iz Kokota) naselio u Godočelje, tu su primili Islam a prezime im ostalo Korać.
Najstari sin ove udovice se oženio i kupio mjesto Johe od Hadrovića, danas tu žive Koraći.
Na Pešteri, u selu Suhodo u ono vrijeme je bio turski sud, svako pleme je imalo svoga predstavnika u tome sudu.
U slobodno vrijeme bacala se ćuskija(na tr. palamar).
Palamar je najdalje bacio Ibrahim Korać, drugi sin udovice, i tako je dobio nadimak Palamar.
Danas na svadbama Koraći nose bajrak, a Palamari su starješine svatova.
Jedan Palamar je radi svađe sa komšijom Ćivovićem prešao kod nekoga bogataša kod Sjenice, od njega su nastali Palamarevići.
Zbog nekog problema u porodici on se vraća u Loznu u najam kod bega Ćorovića, Ćorović ga nastani u Crhalj, đe se on ženi opet, a pošto je bio malog rasta dobio je nadimak Bibo(mali na turskome), od Biba su posle postali Bibuljice.
Informatori Hafiz i Nusret Korać navodu:
Da su Koraći i Palamari u srodstvu te da pretpostavljaju da su prezimena oboje dobili po nadimcima.
U ovim krajevima korać znači čekić, dok palamar znači dugačak ekser.
Informatori Faik i Hadro Bibuljica navode:
Da su u srodstvu za Koraćima i Palamarima, kao bila su 3 brata, jedan je bio mali pa su ga zvali Bibo, drugi je bio visok pa su ga zvali Palamar, treći je bio "tepek u pamet" pa su ga zvali Korać, njihovi dalji preci su porijeklom iz Anadolije.
Kod Lutovca u "Bihor i Korita" Koraća je tada bilo 60 kuća a Palamara samo 6.
